Putopis: Kuba

Umjesto klasične najave, Tamarina poruka:

"Draga Ana, draga Booksa,

Rosalita, Juan i ja smo sretno stigli do Havane pa i dalje. Rosalita je donirana u ruralnu školu, bit ce učiteljica hrvatskog i bicikliranja, Juan Ghost i ja smo prešli 1000km karipskog komunizma sve do Sancti Spiritusa gdje je on doniran da postane trener biciklizma u lokalnom klubu. S preko 50 klinaca i samo par bicikala sada će moći trenirati češće od jednom tjedno.

Havana je puna života i malo toga drugoga, oskudica je svugdje, ali se nosi s ponosom otpora. Ovaj sustav koji se razvijao u stakleniku izolacije je fascinantan, lijep, skroman, tužan. težak i okrutan i postavljam si pitanje jel upravo to ono sto je nužno da se odupre kapitalizmu. Prvi redovi se formiraju ispred dućana u trgovačkom centru za Amerikance koji polako dolaze. Ljudi čekaju kupiti Head & Shoulders koji čarobno ili rješava ispucale vrhove ili čini kosu zastićenom od sunca. Naravno, mi znamo da niti jedno nije istina, ali Kubanci će morat dati pola svoje plaće da to saznaju, jer nekako jedna vrsta šampona koju imaju u svojim dućanima na bonove ne može biti dovoljna. Ne možeš depriviranim ljudima koji generacijama ovako žive, zaključani na ovom otoku, objasniti da je organski mango (Ana, kao mesnati nektar bogova je!) bolji od McDonalds'a ako oni žele McDonald's. Lovim što očima što fotićem kolibriće, flamingose, ronim u Zaljevu svinja do potopljenog američkog broda i istražujem pohlepno ovu zemlju prije nego što nestane, a početak kraja se već vidi.
Jedva čekam da se družimo!
Pusa i vidimo se,

SirLady (tako me zovu ovdje u selu)
Tamara"

Da, Rosalita i Juan su bicikli.

Tamara Puhovski dosad nam je ispričala svoje dogodovštine na Islandu i u Mongoliji. Oba puta je bilo izvrsno. Bit će i ovoga. Dođite!