Poezija na živo: Tomislav Augustinčić

U posljednjoj ovogodišnjoj Booksinoj tribini Poezija na živo u goste nam dolazi pjesnik Tomislav Augustinčić.

Tomislav Augustinčić, rođen je u Karlovcu 1992. godine, gdje i danas živi, a radi u udruzi KA-MATRIX. Diplomirani je etnolog i kulturni antropolog te antropolog. Piše poeziju. Pjesme je objavljivao na portalima Afirmator, Strane i Nema. Rukopis Ipak, zora pohvaljen mu je na natječaju za nagradu Goran za mlade pjesnike (2017., 2018.) te natječaju za nagradu Zdravko Pucak (2019.). Gostovao je na festivalu 50 poems for snow. Usmjeren je na razvijanje publike za suvremenu poeziju. Sudjeluje u organizaciji karlovačkog izdanja međunarodnog no-budget festivala 50 poems for snow te vodi projekt Poetika sudjelovanja. Piše književnu kritiku za portal PLAN.et magazin, a objavljivao ju je i na portalu Aktiviraj Karlovac. U klubu Booksa Tomislav je zajedno s Lukom Šipetićem vodio seriju tribina naziva Krnja književnost.

Na tribini će Tomislav čitati pjesme iz neobjavljenog rukopisa Ipak, zora i razgovarati o njima s voditeljem Ivanom Šamijom i publikom. Namjera je stvoriti atmosferu svojevrsne pjesničke radionice, kojom se želi potaknuti razmjena iskustava pisanja i čitanja poezije te pjesničkog rada u aktualnom društvenom kontekstu.

Kao poticaj da dođete i uključite se nudimo vam pjesmu Tomislava Augustinčića.

***
nježnost znači da sve preda mnom
miriše zeleno, miriše kao park,
izdužena prisutnost nečeg iz djetinjstva,
prisutnost voljenog tijela; istovremeno znači da je sve
još maglovito, nemjerljivo jednako
mliječno, još bez sjenčanja, nedefinirano.
izreći nježnost znači da bujam ili da osvrčući se
propuštam nedorečenost, poplavu
prepoznatljivosti, potvrđujem:
cenzura je kontrola korištenjem moći,
kazna koja lišava svojstva, kvaliteta, sklonosti i sklonosti
u odnosu na. ovdje neće biti čuda. samo
pozoran rad. potvrđujem: cenzura je nadglašavajuće
etičko pitanje. i kada izrečem nježnost,
da, to ja pjevam.