Poezija na živo: Olja Savičević Ivančević

Na kraju ljeta u Poeziju na živo dolazi nam Olja Savičević Ivančević.

Olja Savičević Ivančević pjesnikinja je i spisateljica rođena u Splitu 1974. godine. Objavila je zbirke pjesama: Bit će strašno kada ja porastem (1988), Vječna djeca (1993), Žensko pismo (1999), Puzzlerojc (2005), Kućna pravila (2007), Mamasafari (i ostale stvari) (2012); knjigu priča: Nasmijati psa (2006), romane: Adio kauboju (2010) i Pjevač u noći (2016) te slikovnice Šporki Špiro i Neposlušna Tonka (2017) u suradnji s ilustratorom Svjetlanom Junakovićem i Adriana se vratila (2019) u suradnji s Imeldom Ramović. Knjige su joj prevedene na deset jezika i objavljene u desetak evropskih zemalja. Prema nekoliko Oljinih priča napisani su scenariji i snimljeni filmovi (Trešnja – Duboki rezovi, Balavica, Nekoliko neodgovorenih poziva), prema jednoj priči je nacrtana grafička novela (autori Žeželj/Paljan), a prema dramskim tekstovima i romanu na pozornicu je postavljeno više predstava, uglavnom za djecu i mlade. Dobitnica je više nacionalnih i međunarodnih nagrada i priznanja za svoj književni rad i rad u kazalištu za djecu.

Na tribini će Olja čitati pjesme iz novog još neobjavljenog rukopisa i razgovarati o njima s voditeljem Ivanom Šamijom i publikom. Namjera je stvoriti atmosferu svojevrsne pjesničke radionice, kojom se želi potaknuti razmjena iskustava pisanja i čitanja poezije te pjesničkog rada u aktualnom društvenom kontekstu.

Kao poticaj da dođete i uključite se nudimo vam novu Oljinu pjesmu.

DVADESET I DRUGO STOLJEĆE

Pametna naša djeca
Već su spasila
Zemlju od ljudi
Mrtve od živih
Vjeru od religija
Vratila okus hrani
Odvojila pravdu
Od istine
A istinu od točnosti
Također, a što je
Jednako važno,
Odvojila su zauvijek
Ljubav od obaveze
I užitak u njoj
Od razmnožavanja
Svaku djevojčicu na romobilu
Svakog dječaka i njegova psa
Stavila su ispred države i nacije

Našla su
– To i nije bio problem –
Način
Da svi imaju krov
Nad glavom
Da svi jedu
Voće i povrće
I imaju pravo na
Dobre bolnice
Najbolje što
Možemo
Napraviti za sebe
Kažu ta djeca
Koja se, evo, upravo rađaju
Jest zbrinuti
Pogotovo lijene
Posebno glupe
Osobito slabe
A ponajviše nesposobne
Čemu inače naš talent
I znanje
Naša strast za radom
Snaga i vještina

Mudra naša djeca
Kao da i nisu naša
Otvorila su granice
I ponovo je došlo
Šašavo vrijeme
Otključanih vrata
Osigurala su svima
Sate za knjige
I večeri za kino
Nešto novca za
Putovanja
Prekrojila su sve
Imperative u
Ne osuđuj
I ne budi kreten
Učinila su to
Bez diktature
(Ako se uzme
U obzir
Da obrazovanje
Nije diktatura)
Njihovi zatvori
Nalik su na škole
A što ne može znanost
Može poezija

Kakvi su procesi
Doveli do toga
I je li palo
Više krvi nego
Što svakodnevno pada
Da bi svijet konačno
Postao normalno mjesto
Da bi život konačno postao
Vrijedan življenja
– Nećemo saznati
Jer nećemo vidjeti
Dvadeset i drugo stoljeće

Mi još stignemo samo
Učiti od te djece
Koja se nisu ni rodila
Stignemo posaditi
Limun na trgu
I gledati kako raste
Bez obzira na posljedice
Reći strancu da je
Dobrodošao
Zaboraviti neprijatelje
I ostarjeti
Među prijateljima
Mi još stignemo
Pročitati stotinjak knjiga
Pedeset puta zapjevati
I iako izgleda beznadno
Glasati
Uvijek za ljevičare
Mi se još možda stignemo
I sresti
I poljubiti pred svijetom
Što misliš
Ako sve ovo napravimo
Hoće li brže doći to
Dvadeset i drugo stoljeće