Poezija bez granica: DOM

Ovoga puta okupljamo se oko teme DOM, riječi koja u sebi nosi toliko različitih značenja, osjećaja i sjećanja. 
Što za nas znači dom? Je li to mjesto kojem pripadamo, zemlja koja nas zove, prostor koji gradimo ili onaj iz kojeg moramo otići? Može li dom istovremeno biti utočište i teret, bliskost i udaljenost, čežnja i nemir? Možemo li dom pronaći u drugom čovjeku, jeziku, sjećanju ili pjesmi?

Pjesnik Josip Osti o domu govori kroz obraćanje svojoj pjesničkoj suborkinji Marini Cvetajevoj:

Pjesma je bila, i ostala, tvoj jedini dom,
Marina Cvetajeva! To znam danas pouzdanije
nego ikada ranije i sam bezdomac, sjećajući se,
kao i ti, nekada, oporog okusa davno zagrizenog
ploda, s krošnje iz dalekog zavičaja i još
udaljenijeg djetinjstva.

Na našem pjesničkom kružoku čitamo poeziju jedni drugima, na jezicima koje možemo čuti na ulicama našega grada. Donesite svoje pjesme ili omiljene stihove drugih pjesnika i pjesnikinja, na bilo kojem jeziku koji govorite, razumijete ili se u njemu samo snalazite. Ponesite pjesmu koju volite, onu koja vas podsjeća na dom ili onu koja postavlja pitanje gdje je vaš dom. Jer ponekad dom nije mjesto, nego riječ, glas, sjećanje ili stih.

Kružok vode Nikolina Butorac i Dušica Parezanović.

----------------------------------------------------

What does home mean to us? Is it a place where we belong, a country that calls us, a space we build, or one we are forced to leave? Can home be both a refuge and a burden, closeness and distance, longing and restlessness? Can we find a home in another person, a language, a memory or a poem?

The poet Josip Osti reflects on home in a poem addressed to his fellow poet and kindred spirit Marina Tsvetaeva (free translation from the original):

Poetry was, and remains, your only home,
Marina Tsvetaeva! I know this today more surely
than ever before, myself homeless, remembering,
as you once did, the bitter taste of a long-ago bitten
fruit, from a tree in a distant homeland and an even
more distant childhood.

At our poetry gathering, we read poems to one another in the languages we hear on the streets of our city. Bring your own poems or favourite verses by other poets, in any language you speak, understand or can simply get by in. Bring a poem you love, one that reminds you of home, or one that asks the question: where is your home?

Because sometimes home is not a place, but a word, a voice, a memory or a verse.

Program udruge Kulturtreger podupiru Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklada Kultura nova.