Filmsko-čitateljski klub: Pedro Páramo

Booksin filmsko-čitateljski klub u ožujku čita Pedra Párama (1955., izdanje iz 2024. prevela Željka Lovrenčić, naklada Petrine knjige) Juana Rulfa i gleda istoimenu adaptaciju Rodriga Prieta iz 2024.

Jedno od ishodišnih djela hispanoameričkog (latinoameričkog) boom-a, roman Pedro Páramo (1955) meksičkog pisca Juana Rulfa nadahnjivao je Garcíju Márqueza i oduševljavao Borgesa, ali je u vrijeme prve objave razmjerno hladno primljen kod opće i kritičarske publike. Danas se smatra klasikom ne samo magijskog realizma, već i cjelokupne meksičke književnosti. Za stilsku formaciju s kojom ga se uobičajeno povezuje karakteristično hibridan, pripovjedno razglobljen roman obaseže ontološke, eshatološke i antropološke teme, iznoseći ih, međutim, i u žanrovskom ruhu vesterna te priče o duhovima. Štoviše, na motivskoj razini života i smrti gradića i njegova patrijarha, ali i onoj nedosanjanih snova i nadanja, Pedro Páramo sposoban je podjednako evocirati i Macondo i prašnjave pejsaže americane s obje strane Rio Grande. 

Prethodno ekraniziran 1967., u vrijeme meksičkog novog vala i već onkraj zlatnoga doba tamošnje kinematografije, roman je 2024. poslužio i kao predložak redateljskoga debija slavnog snimatelja Rodriga Prieta (suradnika Scorseseja, Gonzáleza Iñárritua, Almodóvara, Anga Leeja, Olivera Stonea i dr.). Prema scenariju Matea Gila (Život je more, Agora) te u koprodukciji Netflixa i meksičkih kompanija, film koji je Prieto vlastoručno i snimio premijeru je imao na festivalu u Torontu.

Program udruge Kulturtreger podupiru Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Zaklada Kultura nova.