- Naw, Bona Drag, baby!
- No, no, it's Viva Hate!
- No, I looked!
- It's on Bona Drag, cos it was a single!
- Two... off...
- But it's... it's the sixth track on Viva Hate.
- It's on Viva Hate too?
- Mm-hm! "Suedehead," yeah—
—cos I looked for it the other day—
- Yeah, it's on there... but it's on Bona Drag cos Bona Drag is a collection of all his singles. After the first couple of—
- I don't think it's on Viva Hate, man. We'll have to look when I get home!
- Uh... betcha five bucks. I'd swear it!
- I'll take that bet!
[Both Laughing]
Pogodili ste, slušamo album Heartbreaker ljupke Taylor Swift. Društvo nam pravi Sven Popović, prozaik u traper jakni. Mladi smo, tužni i napušeni.
O, čovječe!
_____
Za one koji još s njime nisu upoznati, slijedi objašnjenje koncepta našeg programa. Napisao ga je naš dragi prijatelj Ante Perković. Što znači da ga još dugo, dugo nećemo mijenjati...
Nekoć davno, u stara, sumračna vremena ljudi su išli od kuće do kuće, od stana do stana, nekad čak i u druge dijelove grada, pa i tramvajem ako se moralo (!), da bi zajedno slušali ploče i onda razgovarali o njima. Još davnije, u mračnim eonima neosvjetljenim titranjem ekrana, okupljali bi se oko vatre (jer nešto mora titrati), i slušali kako netko od njih udara u kože ili puše u probušenu kost. Hoće reć – humanoid je sklon uhougodne trenutke dijeliti sa sebi sličnima. Muzika ne zvuči isto u osami i u društvu: ono što i kako čuje drugi utječe na vas, nečija radost vas može ponijeti, nečije odbijanje zatvoriti, jednadžba je to s puno veselih nepoznanica. Ukratko i zaključno, fora je slušati muziku u društvu. A to se – žali bože pameti i para – ipak ne može napraviti na društvenim mrežama. Još. Ili može, ali lošije.
Otud pokretanje programa kolektivnog slušanja albuma. Zove se Audio klub i ne bavi se audiofilskim, hi-fi pristupom glazbi (savršeni zvuk je nešto kao Übermensch – ok ideja koja vodi u fašizam). Cijelu je stvar pokrenuo Ante Perković koji je potom abdicirao i voditeljsko žezlo prepustio Mateju Ivušiću, a Matej je, pak, odmah uzeo pobočnika u liku Leonarda Jurića. Sluša se sve i svašta, ponekad i na gramofonu, ali se ne tolerira nostalgičarsko kukanje o rokenrol eldoradu prošlosti (čujemo da Dom za stare i nemoćne na Iblerovom ima fine programe, a nije ni daleko). Bavi se nekim totemima ovdašnje pop kulture, ali to ponekad radi sjekirom i motornom pilom (metafora). Uglavnom, zabavno je. Pridružite nam se.
Poznato je da ljudi vole ugodne trenutke dijeliti sa sebi sličnima. Muzika ne zvuči isto u osami i u društvu. Što i kako netko čuje pjesmu može utjecati na to kako će je čuti drugi, nečija radost može ponijeti, nečije odbijanje zatvoriti, rekao je Ante Perković, pokretač Audio kluba@Booksa te nastavio: "Slušati muziku u društvu paše mnogima i to je još uvijek nešto što se ne može, ili barem ne jednako dobro, napraviti preko društvenih mreža." I zato ne časite časa nego dođite na mjesečno okupljanje ljudi koji vole muziku iz bilo kojeg razloga, koji vole pričati o njoj, dijeliti mišljenja, pohvaliti, ali i kritizirati. Audio klub vode Matej Ivušić i Leonard Jurić.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
Booksa u 2024. slavi velikih 20 godina! Kako svi mi volimo okrugle obljetnice, neki od vas vjerojatno će se sjetiti našeg 10. rođendana, koji smo (pro)slavili crowdfunding kampanjom i velikim završnim tulumom.
Za ovaj, 20. rođendan tulumarit ćemo cijelu godinu jer – zašto ne?!