Strip-tease Matka Vladanovića: Nina Bunjevac

Biografski strip o autoričinom ocu, 'lovcu na Tita', djetinjstvu u Jugoslaviji i posljedicama radikalnih ideologija pobrao je kritičke laude u većini svjetskih medija koji se još uvijek zamaraju kulturom, završio na New York Timesovoj ljestvici najprodavanijih knjiga, a zbog prirode materijala suđeno mu je da podigne još pokoje zrno prašine.

Ipak, na razgovoru s autoricom nećemo samo drviti o političkoj dimenziji njenih stripova već ćemo, kao i do sad, pokušati dati jasan i zaokružen pregled fascinantne poetike autorice čiji se rad može najkraće opisati starim sloganom novosadske pivovare – 'Svetsko, a naše!'

Nina Bunjevac rođena je 1973. godine u Kanadi, a prve je umjetničke korake napravila u učionicama Škole za primenjenu umjetnost 'Đorđe Krstić"'u Nišu. Devedesete se iz Jugoslavije seli natrag u Kanadu gdje nastavlja umjetničko obrazovanje na Art Centre of Central Technical School. Godine 1997. diplomira crtanje i slikanje na Ontario College of Art and Design. Narativna komponenta njenih instalacija tražila je novi i primjereniji izraz pa je Nina karijeru slikarice, kiparice i profesorice likovnog odgoja zamijenila za karijeru strip-pripovjedačice. Naslonjena na poetiku autora poput Davida Boswella, Davida Sima, Joycea Farmera, Kima Deitcha, Aleksandra Zografa, Zorana Janjetova, Wostoka, Željka Paheka i Darka Perovića, sklona multimedijalnim citatima i poetičkim manirizmima filmaša poput Dušana Makavejeva, Lene Wermuller, Johna Watersa, Alejandra Jodorowskog i Reinera Wernera Fassbindera, Nina Bunjevac utiskuje prepoznatljiv autorski pečat u korpus suvremene sekvencijalne umjetnosti.
Stripovi Nine Bunjevac mogu se pronaći u brojnim časopisima, antologijama i kompilacijama. Između ostaloga, objavljeni su u Komikazama, Blacku (Italija), GIUDA-i (Italija), Stripburgeru, Zone 5300 (Nizozemska), Stripolisu, ArtReviewu (UK), Asiatroma/Le Dernier Cri (Francuska), Broken Pencil, Exile, Taddle Creek (Kanada), Mineshaft i The Best American Comics (SAD).

Zbirku kratkih strip-priča naslovljenu Hladna kao led objavljuje u Srbiji (Omnibus, 2011). Zbog izrazito kritičkog stava prema radikalnim elementima srpskog društva i Srpskoj pravoslavnoj Crkvi, zbirka Hladna kao led doživljava oštre kritike čitatelja čime se gotovo trenutačno potvrđuje kao jedno od najvažnijih izdanja ovoga desetljeća. Isti album, ovaj put pod nazivom Heartless, u rujnu 2012. objavljuje kod kanadskog izdavača Conundrum Press, a potom i kod francuskog izdavača Ici-même Editions.

Na 11. Međunarodnom bijenalu ilustracije 2011. godine, Nina Bunjevac prima nagradu Međunarodno Zlatno pero Beograda za naslovnicu antologije Ženski strip na Balkanu (Fibra, 2010). Za album Heartless 2013. prima kanadsku The Doug Wright Award u kategoriji najboljeg novog talenta.