The Tortured Poets Department / Fakultet za pjesništvo

Uzbuđenje diljem planete moglo se osjetiti na ovogodišnjoj dodjeli Grammyja, kada je Taylor Swift primila nagradu za najbolji pop vokalni album za Midnights i razveselila svoju vojsku swiftiesa – u travnju nam stiže novi album pod nazivom The Tortured Poets Department.

Ovom prilikom nećemo tražiti easter eggs koji se kriju iza naslovnice albuma ili riječi svake pjesme (a koliko je tek rasprava izazvao izostanak apostrofa u samom naslovu!), taj posao prepustit ćemo nekome drugome. Probudila se znatiželja koja nas je odvela na jedno sasvim posebno poetično putovanje. Odlutali smo u povijest i zamislili Poets Department, odnosno Fakultet za pjesništvo, sastavljen isključivo od najcjenjenijih pjesnika i pjesnikinja.

Ovaj fakultet prilika je za otkrivanje vlastitog glasa unutar svjetskog pjesničkog kanona, a poseban sklad i harmonija, baš kao što je to u stihovima, vlada između teorije i prakse, tradicije i inovacije. Svjesni smo da su primljeni oni koji najviše pišu, čitaju i zaista cijene umjetnost poezije, stoga pod rukom držimo pripremljeni rukopis, s odgovornošću za pisanju riječ usred ove nevjerojatne prilike.

Naš chairman bi se redovito izmjenjivao, kako bi se zadržala svježina i zaigranost, a u trenutku našeg upisa na tom mjestu zatekli smo Wisławu Szymborsku, nakon što su neko vrijeme predsjedavali Homer i Dante. Kratko je na poziciji bio i Shakespeare koji je ipak odlučio odstupiti i posvetiti se dramama i radu u kazalištu. 

Osim što je zadužena za administrativne zadatke i pažljivo biranje pridošlica, Szymborska predaje na kolegiju koji je nazvala prema svojoj prvoj objavljenoj pjesmi, tražim riječ. Rado ga upisuju svi oni koji neumorno traže odgovore na brojna pitanja, pri čemu se neizvjesnost i prigrljuje, pa ona na svojim uvodnim predavanjima uvijek pročita stihove iz svoje zbirke Svijet koji nije od ovog svijeta:

Poezija-

ali što je ta poezija.

Nemali je broj nesigurnih odgovora

na to pitanje već dan.

A ja ne znam i ne znam i držim se toga

kao spasonosnog rukohvata.

Pri biranju kolegija, sigurno bismo otišli na katedru za Eksperiment u jeziku gdje bi predavali Arthur Rimbaud i Emily Dickinson i tako saznali sve o inovativnosti u oblikovanju stiha i jezika, pritom se posebno pozabavili dugim i kratkim slogovima i naglascima koji su zahtjevniji nego što se to možda na prvu čini. Odlično je i što Anne Carson daje dodatne konzultacije o konstrukciji pjesme, a glavna je literatura njezina zbirka Rasztvaranje koju smo već nekoliko puta pročitali uzduž i poprijeko.

Željeli bismo više saznati o metrici stiha tako da bismo se prijavili na jednomjesečnu rezidenciju kod Adonisa koji je za one najznatiželjnije pripremio poseban blok predavanja o svojim stihovima i kritičkim tekstovima u avangardnom časopisu Ši‘r (Poezija). Kod ovog pjesničkog revolucionara koji je oslobodio arapsku poeziju tradicionalne metrike posvetili bismo se i treniranju pisanja pjesama u prozi.

U rukopis bismo voljeli uvrstiti i nešto ljubavne tematike, a sigurni smo da bismo u tom polju dosta naučili od Sapfe i Pabla Nerude. Kolegij je posebno zahvalan jer naše predavače dijeli vremenski raspon između njihova djelovanja od otprilike 2700 godina, a posebno je zanimljivo pratiti tu emociju koja pokreće i razara svijet u tako sveobuhvatnom proučavanju. 

Na biranju su nam još Crash Course slaganja soneta kod Shakespearea (ipak, treba pažljivo birati semestre u kojima je dostupan) ili konfesionalna poezija koju drži Sylvia Plath, a u seminarskom dijelu izmjenjuje se s Anne Sexton. Svakako ne bismo preskočili Forough Farrokhzad i njezina predavanja o važnosti feminističke perspektive u poeziji. 

Odškrinemo li jedna vrata u dugačkom hodniku ispunjenom knjigama, u kabinetu nema nikoga, samo police s knjigama i cvijećem koje vene. Na zidovima stoji:

Pjesnik je nalik tom gospodaru nema

Što živi u buri i carskog je roda,

U zemaljskoj hajci nema što mu treba

I silna mu krila ne daju da hoda.

Tu je dakle Baudelaire, samo je valjda u kantini. Odmah do njega je kabinet u kojemu odjekuje mračna i jeziva atmosfera, učinilo nam se da čujemo Nikad više koje dolazi iz zidova, pa zasad brzo odlučimo nastaviti, pazeći pritom da su nam svi listovi rukopisa i dalje na broju. 

Budući da smo zainteresirani za izučavanje načina preplitanja poetičkog s političkim, marljivo bismo pisali seminare kod Mahmouda Darwisha i Abdellatifa Laâbija. Isto tako, rado bismo pohađali terensku nastavu s Mary Oliver, a uključuje duge šetnje u prirodi, promatranje različitih pojava i razvijanje duboke empatije za živa bića.

Za naše mentore i mentorice imali bismo brojna pitanja – kako ste odlučili koje pjesme idu u kolekciju za objavu? Kako dati naslov pjesmama i zbirkama, kako je došlo do naziva poput Pijani brod i Stakleno zvono? Što je istina u poeziji i kako je doseći?

S novim uvidima i saznanjima bacit ćemo se na doradu rukopisa i kako nas je naučila Szymborska, nastavljamo s pitanjima. Možda se samo pisanjem i čitanjem mogu otvoriti neki komadići odgovora za kojima čeznemo.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.