'Pripadamo zajedničkom kulturnom prostoru.'

Goethe-Instituti u regiji intenzivno potiču na razmišljanje o sadašnjosti i prošlosti u regiji te kulturno-političkim odnosima u republikama nekad zajedničke nam države, i to kroz projekt naslova Present Past.

Naime, ideja projekta, kako javljaju iz Goethe-Instituta, je da se kroz različite umjetničke formate promišlja kulturno-političke odnose unutar susjedstava država nekadašnje Jugoslavije. Organizatori ističu kako se projekt bavi tranzicijom na prostoru nekadašnje Jugoslavije i njezinim odrazom u kulturi, te širokim i često stereotipiziranim pojmom Balkana, ostavljajući ovoga puta po strani interpretacije raspada Jugoslavije.

Projekt je zamišljen kao niz umjetničkih reakcija na već spomenutu i uvijek aktualnu temu sadašnjost/prošlost koje se međusobno inspiriraju i nadovezuju, tvoreći pritom, kako sami objašnjavaju, svojevrsni lanac. U projektu sudjeluju četiri zemlje bivše Jugoslavije: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Srbija te je u svakoj od njih organizirana druga vrsta umjetničke radionice koju vode afirmirani autori. U Hrvatskoj je to radionica kratke priče s književnikom Zoranom Žmirićem, u Bosni i Hercegovini je to radionica fotografije s fotografom Ziyahom Gafićem, u Srbiji radionica stripa sa Sašom Rakezićem – Aleksandrom Zografom, a u Sjevernoj Makedoniji umjetnička radionica s Gjorgjem Jovanovikom.

Sa Zoranom Žmirićem, Sašom Rakezićem – Zografom i Gjorgjem Jovanovikom popričali smo o motivaciji za uključenje u ovaj projekt i metodologiji rada na njihovim radionicama.

Kada je u pitanju važnost ovoga projekta Žmirić komentira: „Vjerujem u ideju projekta koja se s jedne strane bazira na korelaciji prošlosti i sadašnjosti naših prostora, te s druge strane bavi gotovo stereotipiziranim pojmom Balkana i njegovom refleksijom na kulturu. U tom smislu zavodljiv mi je potencijal projekta koji se naslanja na činjenicu da su već tri desetljeća umjetnici s ovih prostora ti koji predvode realizaciju spajanja onog potrganog na Balkanu.“

Zograf ističe važnost razmjene iskustava među mentorima i sudionicima/cama, ali i zemljama: „Rekao bih da je rad na zajedničkim temama zapravo način da svi u procesu nešto naučimo, kako mentori tako i učesnici radionice. Činjenica da će radovi u različitim umetničkim disciplinama biti realizovani u centrima zemalja učesnica, doprinosi razmeni iskustva.“

Jovanovik također ističe važnost suradnje u regiji i međugeneracijskog povezivanja: "Iskreno mi se dopala ideja da surađujem sa umetnicima iz  Hrvatske, BiH i Srbije ili, kako još možemo nazvati, iz prostora bivše Jugoslavije. To je društveni i kulturni prostor u kome i pored svih tragedija, turbulencija i tranzicija kroz koje su naše zemlje prošle od raspada bivše zajedničke države pa sve do danas postoji puno stvari koje nas jako povezuju. Bilo mi je posebno interesantno da kroz učešće u ovon projektu vidim kako nove generacije razmišljaju i promišljaju prošlost i sadašnjost, kako i gde vide tačke povezivanja u regiji. Isto tako mi je posebno drago da sam u društvu fantastičnih umetnika-mentora čiji rad veoma cenim."

Metodologija svake radionice specifična je i ovisi o samom mentoru. Žmirić, koji je vodio radionicu kratke priče, prvu u „lancu“, zadovoljan je pričama: „Kod radionice kratke priče radili smo u grupi od četiri polaznice gdje je svaka od njih jednom tjedno pisala po jednu priču. Priče smo na radionicama čitali, komentirali, mijenjali, osnaživali... i na koncu smo zajednički od tih šesnaest priča izabrali četiri najbolje. Svi smo iz tog procesa izašli zadovoljni i nestrpljivo čekamo konac projekta da vidimo kako će izgledati konačna slika“, kaže nam i dodaje: „Naša je radionica bila prva, ona je postavila inicijalne ideje koje će ostali mentori na svoj način ukomponirati u svoje kreativne radionice, tako da čekamo kraj projekta kako bi izveli stvarni zaključak i objektivno mogli vrednovati krajnji rezultat.“ Najbolje priče sudionica radionice, Ive Mladenić, Marije Rađa, Lare Vrsalović i Sandre Kordić, objavit ćemo u lipnju na portalu Booksa.hr. 

Zografova radionica još je u tijeku i ovako je ovako komentira: „Tema koju smo obrađivali u Beogradu bila je kafa/sigurnost, i ja sam pošao od vlastitog iskustva, doduše iz oblasti arheologije, pokazujući šolju iz bakarnog doba (kultura Kocofeni), jednu od tri koje sam pronašao na teritoriji Istočne Srbije, i u celosti rekonstruisao. Želeo sam da sa učesnicima radionice podelim razmišljanje o tome da je možda razgovor uz topli napitak (sličan kafi u daljoj prošlosti, i uz kafu nakon što je uvezena u naše krajeve) na ovim područjima trajao više od 5000 godina, kao i da je to razlog što običaj ima i dublju, socijalnu funkciju, koja nije nestala ni tokom nemirnih vremena tranzicije. Pozvao sam crtače da ovoj temi pristupe prema vlastitom osećaju i inspiraciji.“ Radionica traje do sredine srpnja te dojmovi i zaključci tek slijede!

I Jovanovikova radionica trenutno traje: "Radionica u Sjevernoj Makedoniji je trenutačno u toku i zajedno sa selektiranim mladim umetnicima razmenjujem svoja iskustva o umentničkim radovima u javnom prostoru koje sam do sada realizirao. Prezentiram radove drugih autora koje smatram da kroz svoju praksu uspevaju da provociraju i pokrenu ljude i javno mnijenje i iniciraju dijalog sa građanima i umetničkom publikom. Mladi autori, polaznici radionica, dele svoje licno iskustvo i svoje aspiracije i osobni umetnički senzibilitet, što artikuliraju kroz svoje radove. Nakon ovoga sledi praktični deo gde će mladi umetnici uz moju pomoć raditi na svojim intervencijama koje će biti postavljene u javnom prostoru u Skopju u septembru." Zaključuje da je: "Sjeverna Makedonija prošla kroz jako specifičan i bolan proces tranzicije, prelazeći od socijalističkog uređenja ka ultradivljoj formi kapitalizma, problematičnoj privatizaciji, identitetskim pitanjima itd. Nažalost ovaj proces tranzicije još traje."

Zograf se u svom odgovoru dotaknuo teme kafa/sigurnost, a uz nju za rad u radionicama odabrani su i drugi zajednički pojmovi za sve zemlje sudionice: pasoš/rad, more/novac.

„Pojmovi su se nametnuli na inicijalnom susretu u Goethe institutu u Zagrebu gdje su svi mentori izrazgovarali na koji način bi se moglo postaviti ideja present/past. Sudionice su se lako snašle u prvom redu zato što je Hrvatsku predstavljala Rijeka, grad iz kojeg su ljudi oduvijek odlazili na rad preko granice pa gotovo da nema obitelji koja nema takvo ili slično iskustvo“, objašnjava Žmirić.

Jovanovik ističe važnost činjenice da su pojmovi bliski polaznicima radionica u svim državama, da ih inspiriraju za reflektiranje i umjetničko artikuliranje, a polaznici su na njih jako dobro reagirali: "Polaznici u Sjevernoj Makedoniji su lako prihvatili ove pojmove zato što su im izuzetno bliski i dosad sam zadovoljan njihovim odgovorom na iste."

Zograf zaključuje: „Zanimljiva je činjenica da smo svi vrlo lako mogli da razmenjujemo misli o ovim temama, još na pripremnim sesijama u kojima su učestvovali mentori. To govori da još uvek pripadamo zajedničkom kulturnom prostoru, i da su nam mnoga istorijska iskustva zajednička.“

Više informacija o projektu pronađite na stranicama Goethe-Instituta Hrvatska.

Projekt Present Past dio je istoimenog regionalnog projekta Goethe-Instituta jugoistočne Europe. Sastoji se od tri „modula“ i završnog objedinjavanja, jedan od modula koordinira Goethe-Institut Kroatien, u suradnji s Goethe-Institutima iz Beograda, Sarajeva i Skoplja.

Tekst je nastao u suradnji s Goethe-Institutom Hrvatska.