Kristina Ohlsson posjetila je Zagreb Book Festival i predstavila debitanski kriminalistički roman Pepeljuge. Objavljen je 2007., ali kod nas je preveden tek ove godine. Predstavljanje se odvilo u atriju MUO 21.5.
Književnica je razgovarala s koordinatoricom festivala Ivanom Simić Bodrožić, uz prijevod Sare Profete. Ivana S.B. je u uvodu predstavila književnicu i pohvalila roman rekavši da je vrlo osebujan, sjajnog zapleta i odličnih likova te specifične atmosfere švedskih krimića.
Prije nego je postala književnica, Ohlsson je bila voditeljica odjela za protuterorističke aktivnosti u OSCE-u, a radila je i u švedskoj policiji i Ministarstvu vanjskih poslova. Iako je tek relativno nedavno započela s ovom karijerom, oduvijek je pisala za sebe. Kada se počela ozbiljnije baviti pisanjem, poslušala je savjet iz knjige Stephena Kinga da pisac treba pisati o onome što mu je poznato. S obzirom da se nalazila u takvom poslu, počela je s kriminalističkim žanrom.
Napisala je niz vrlo uspješnih krimi romana te knjiga za djecu. "Pišem dosta brzo, pišem strastveno, treba mi nekih sedam tjedana da napišem jednu knjigu za odrasle. Znam da ima pisaca kojima za jednu knjigu trebaju godine i godine, doista ne znam što rade za to vrijeme. Ja pišem kojih 10 stranica dnevno. Volim to raditi i računam da, ako je meni zabavno, i vama kao čitateljima će biti zabavno", rekla je.
Osim romana za odrasle piše i za djecu, što uspijeva zato što nikad nije prestala čitati dječju književnost. "Dok to činite, usput pokupite jezik, pokupite osjećaj za takvu literaturu i, na sreću, to ostaje u vama."
Na uobičajeno i teško pitanje u čemu je čar skandinavskih krimića, rekla je da joj nije lako postaviti se izvan švedskih i skandinavskih okvira pa ne može uvidjeti sličnosti i razlike, ali pretpostavlja da bi stvar mogla biti u opisima svakodnevice kojima skandinavski romani obiluju, dok u njemačkim ili američkim krimićima neće biti scena u kojima otac odlazi pokupiti dijete nakon škole.
Iako je kriminalistički žanr popularan u Skandinaviji, pisci krimića u Švedskoj nemaju prestižan status. U inozemstvu je cijenjenija nego u svojoj zemlji, gdje je dobila viši status tek otkada piše dječje knjige za koje je dobila i nagrade. Pošto je ovaj popularan žanr začuđujuće malo cijenjen u njezinoj zemlji, iz publike je postavljeno pitanje koji onda žanrovi tamo uspijevaju. Pitanje je dobilo zanimljiv odgovor: u Švedskoj se cijeni ono što malo ljudi pročita. Što se nešto više čita, ima gori status, a dobra i cijenjena knjiga je ona koju malo ljudi razumije.
Ohlsson je i sama postavila pitanje publici, piše li netko priče i jesu li im radovi objavljeni. Dala je inspirativan savjet svima koji se bave pisanjem: "Moj prvi savjet je da uvijek pišete o onome što poznajete. Zatim, čitajte što više knjiga. jer iako je pisanje strast, ono je također vještina i može se naučiti. Ne možete naučiti biti talentirani – ili imate to u sebi ili nemate, ali i ako imate to u sebi, morate vježbati. Nemojte odustajati. Nastavite pisati, jer jednog dana ćete i vi uspjeti", poručila je.
Doista je bilo osvježavajuće čuti iskustva i savjete strane književnice i vidjeti književni svijet iz nešto drukčije perspektive. Iako nije bilo puno pitanja iz publike, na tih nekoliko dobili smo neobične i pomalo neočekivane odgovore. Svakako se moglo naučiti nešto više o žanru na švedski način, a i sama Kristina čini se kao vrlo zanimljiva osoba.
Njezin sljedeći roman možemo očekivati iduće jeseni, a nakon toga ponovno u proljeće. Planira napisati i novu dječju knjigu, a već dvije dječje čekaju spremne na objavu.
Valentina Botica
foto:
Facebook ***
Ovaj tekst nastao je u sklopu Booksine prakse za mlade novinare. 
