Neizvjesna sudbina Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine

Fotogarafija preuzeta sa stranica NUBBiH.

Petak
26.07.2024.

Ako bi se neko društvo personificiralo, biblioteke bi predstavljale njegovo pamćenje. Takvu ulogu pogotovo imaju nacionalne biblioteke koje u sklopu svog rada prikupljaju sve što je u jednoj državi objavljeno, ali i što se o toj državi i njenim ljudima drugdje piše.

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine (NUBBiH) je u srijedu 10. srpnja zbog finansijskih problema i nemogućnosti plaćanja radnika najavila svoje zatvaranje 25. kolovoza, upravo na godišnjicu kada su tokom opsade Sarajeva pripadnici Vojske Republike Srpske granatama spalili zgradu Vijećnice u kojoj se tada nalazila Biblioteka. Taj dan 1992. godine je izgorjelo oko 90% književnog fonda, a spašeni, sačuvani i poslije rata obnovljeni dio građe je 2020. godine proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Ona se trenutno privremeno, no bez naznake koliko će dugo trajati ta privremenost, nalazi u zgradi bivše Kasarne Maršala Tita, današnjeg Kampusa Univerziteta u Sarajevu.

I izvorni smještaj u Vijećnici je po planu bio privremen dok se nekad u budućnosti, koju ju prekinuo raspad Jugoslavije i ratovi koji su uslijedili, trebala izgraditi zasebna zgrada Biblioteke. Naime, NUBBIH je osnovana kao Narodna biblioteka Federalne Bosne i Hercegovine ubrzo nakon kraja Drugog svjetskog rata 1945. godine, a univerzitetski dio u imenu Biblioteka je dobila 1951. godine, dvije godine nakon osnivanja Univerziteta u Sarajevu, koji je do 1975. godine bio jedini univerzitet u tadašnjoj republici i Narodna biblioteka je dobila odgovornost i obaveze univerzitetske biblioteke* kako bi se efikasno razvijalo visoko obrazovanje.

Vijećnica je obnovljena 2014. godine, a spor između Grada Sarajeva i NUBBiH oko upotrebe prostorije Vijećnice završio je 2023. godine kada je još uvijek aktuelna gradonačelnica Benjamina Karić proglasila „najveću pobjedu za naš grad“ potpunim prisvajanjem zgrade Vijećnice za Grad Sarajevo izostavljajući da je druga strana spora zapravo bila Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine. Može se reći da ta šutnja i prešućivanje simbolično predstavljaju šutnju političke volje o poziciji institucija kulture, a i hiperfokusiranosti na lokalno bez svijesti o širem kontekstu, što je pojava rasprostranjena po Bosni i Hercegovini. Možda Vijećnica nije adekvatan stalni prostor za biblioteku čiji obim rada je ono što podrazumijeva sve nacionalne biblioteke u svijetu, ali u čitavoj priči je izostavljen detalj o izgradnji stalne zgrade namijenjene potrebama neke biblioteke. Čini se da političku volju to nije ni zanimalo, nju je zanimalo samo da uzme od kulture, a da ništa ne ponudi ili ne mora dati zauzvrat.

Uopšte se ne zna dokle će privremeni smještaj biti privremen i šta u konačnici treba biti zgrada NUBBiH i bez trenutnih finansijskih problema. Vrijedi spomenuti da i danas pojedini turisti misle na Vijećnicu kad požele vidjeti zgradu Biblioteke, a za starije Sarajlije se taj prostor veže za studentske dane kad su tu u čitaonici spremali svoje ispite. Nije se glasno razmišljalo o mogućnosti da NUBBiH ima svoju zgradu, izgrađenu za namjene nacionalne biblioteke, a da jedna o njenih čitaonica ostane u Vijećnici sa simboličnom povezanošću sa prošlošću.

Probleme NUBBiH dodatno komplikuje nacionalni aspekt unutar kojeg djeluje, koji možda i objašnjava nedostatak zainteresiranosti šire javnosti i političara da se adekvatno pristupi problemu kulture Bosne i Hercegovine među kojima se nalazi Biblioteka. Da podsjetim, Bosna i Hercegovina je po trenutnom uređenju država tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata, plus Ostalih. „Nacionalno“ bi trebalo značiti ono što se tiče teritorije jedne države i svega što se na njoj nalazi, ali zbog uređenja Bosne i Hercegovine i prisutnih šovinističkih retorika političara sva tri naroda, te pojave stapanja vjerskog identiteta s etničkim ili nacionalnim, značenje riječi „nacionalno“ se među različitim ljudima izgubi u isključivo bošnjačkom, isključivo srpskom ili isključivo hrvatskom poimanju. Dakle, iako bi nacionalno u Bosni i Hercegovini trebalo biti krovni termin za bošnjačko, srpsko, hrvatsko i svih drugih naroda u Bosni i Hercegovini (među kojima se mogu izdvojiti Jevreji, sefardski i aškenaški, Romi, Česi, skoro pa potpuno zaboravljeni Vlasi asimilirani u druge narode i mnogi drugi), ono je u narodnim masama pod utjecajem političke volje izgubljeno isključivo u etničkom shvaćanju. Kultura koja bi u poslijeratnim društvima trebala spajati ljude, liječiti društvo od ratnih rana, od političkih aktera je zapostavljena.

Iako su politika i političari svakako među krivcima za ovu situaciju, ipak ovdje treba napomenuti da je trenutna vlada Kantona Sarajeva usvojila lex specialis za privremeno finansiranje sedam obespravljenih institucija kulture, među kojima se nalazi i NUBBiH. Ukratko objašnjeno: radi se o institucijama kulture koje bi trebale funkcionirati na državnom nivou, odnosno nacionalno, ali zbog spomenutih namjerno potenciranih i razvijanih komplikacija oko termina i shvaćanja „nacionalnog“ nemaju riješen pravni status i stalno finansiranje od završetka rata. Osim NUBBiH, radi se o Zemaljskom muzeju BiH, Historijskom muzeju BiH, Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Biblioteci za slijepa i slabovidna lica BiH, Umjetničkoj galeriji BiH i Kinoteci BiH. Ministarstvo za kulturu i sport i Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajeva su reagovali na najavu zatvaranja Biblioteke sa stvaranjem pritisaka na nivo Federacije da se uključi u rješavanje finansijske situacije dok Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke nije ponudilo obećavajuće rješenje, a Federalno ministarstvo kulture i sporta nije imalo nikakvu reakciju na optužbe kantonalnih ministarstava da je ono za svoje konkurse finansiranja stavilo uslov da novac ne smije ići u plate radnika. Vrijedi ovdje napomenuti da se sedam spomenutih institucija kulture uglavnom finansiralo preko prijava na konkurse, preko projekata, i donacija. Također, neriješeni status tih institucija stavlja ih u poziciju da nemaju formalnog osnivača kojem odgovaraju (a koji bi trebao biti država BiH), što dodatno otežavaju okolnosti nemogućnosti formiranja upravnih odbora i reizbora direktora.

Problem dodatno usložnjava činjenica da Bosna i Hercegovina nema državno ministarstvo za kulturu ni za obrazovanje jer po uređenju BiH te su oblasti prepuštene entitetima: Federaciji Bosne i Hercegovine, i Republici Srpskoj, a u Federaciji dodatno prepuštene kantonima kojih ima deset. Ministarstvo civilnih poslova BiH sa državnog nivoa povremeno pruža podršku institucijama i organizacijama tih oblasti. Tokom pisanja teksta su na sastanku na kojem su učestovala sva tri nivoa vlasti (uključujući i ministricu Federalnog ministarstva za kulturu i sport) traženi smjena direktora, promjena upravljačke strukture Biblioteke, usvajanje lex specialisa na entitetskom nivou s uslovom da državne nadležne institucije pokrenu hitno rješavanja upravljačkih struktura u već spomenutih sedam institucija kulture.

Ako se problemi ne uspiju riješiti i Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine se zatvori, pojavili bi se značajni problemu u akademskom radu i izdavaštvu jer bi slanje obaveznog primjerka bilo obustavljeno, publikacije se ne bi mogle uključivati u svjetski sistem i COBISS** mreža u Federaciji Bosne i Hercegovine bila bi obustavljena. Zbog toga je i poražavajuće da je samo manji dio akademske zajednice, uključujući i sarajevske studentske organizacije, glasno iskazao podršku Biblioteci

Kao pojedinci svjesni smo da potiskujemo svoje pamćenje ispunjeno traumom pa se može reći da i bosanskohercegovačko društvo takav odnos gradi sa svojim pamćenjem, sa svojim bibliotekama. U toj nespremnosti suočavanja sa potisnutim pamćenjem, biblioteke, muzeji, galerije i arhivi stradaju, ne nasilnim uništenjem, nego zaboravom. O tome govori i malen broj odaziva na kampanju za slikanje s omiljenom knjigom na društvenim mrežama radi dizanja glasa za NUBBiH ogledan u heštegovima #spasimonubbih i #glaszaspasbiblioteke. Iako sam optimističan kad je u pitanju uspješno rješenje problema sa kojima se susreće NUBBiH, manje sam optimističan po pitanju problema nedostatka razvoja navike njegovanja pamćenja.

 

*Iako je primjerice i u Hrvatskoj i Sloveniji jedna institucija i nacionalna i univerzitetska (odnosno sveučilišna) biblioteka, a primjerice u Mađarskoj Biblioteka Univerziteta u Debrecinu je jedna od dvije nacionalne biblioteke, nije uobičajeno u svijetu da jedna, ista institucija bude istovremeno i nacionalna i univerzitetska biblioteka.

** COBISS je organizacijski model udruživanja knjižnica u nacionalni knjižnični informacijski sustav.

Luka Bošković

 

Luka Bošković je rođen u Sarajevu. Studira komparativnu književnost i informacijske nauke na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Piše poeziju, eseje i priče. Radovi su mu objavljeni na online magazinu Dunjalučar i online časopisu ResPublica.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu