Match cut

Ako je L.A. kotač američkog sna, Holcomb je žitno polje njegove smrti. Ovaj kanzaški grad ključni je toponim romana Hladnokrvno ubojstvo Trumana Capotea. Romana čiji naslov – zbog spoja fonema i tamnog supstrata teksta – bolje zvuči u originalu, In Cold Blood. Upravo u Holcomb, u kuću obitelji Clutter, zime 1959. ušli su Perry Smith i Dick Hickock. Pobivši obitelj 12-kalibarskom puškom, iz kuće su uzeli četrdeset i tri dolara. Poznat je Smithov citat kako je Herb Clutter, ubijeni vlasnik imanja, djelovao kao vrlo fin gospodin. 

Kad Capote u siječnju 1960. otvori Time, kanzaški pokolj već će biti povijest. Hickock i Smith odmicat će Amerikom kao dvije crvene točke na radaru. S druge strane, priča o Holcombu – o preriji zašpricanoj krvi – tek će započeti. Nakon novinske priče o ubojstvima, Capote će otići u Kansas; po završetku teksta, oko '65., svijetu će objelodaniti In Cold Blood.

Dana 21. 3. 2020. na TV-u je prikazana ekranizacija Capoteovog romana, nazvana kao knjiga, u režiji Richarda Brooksa iz 1967.

Već pomalo zaboravljen, In Cold Blood dobro je sjeo u noćni termin: snimljen u crno-bijeloj tehnici, s dva glavna narativna plana slijepljena match cutovima. Ovaj montažni rez spojit će tako pitomi Holcomb i jezovitost otvorene ceste; jutarnje brijanje Herba Cluttera “preliti” u Perryjevo pranje u javnom WC-u. Stapajući scene dvaju svjetova, match cut sugerira da će se oni uskoro negdje ispreplesti. Usto, gledatelju poručuje: svakodnevica je cesta na kojoj se dobro i zlo smjenjuju stihijski, bez svjetla upozorenja.

Ono što Brooksov film izdvaja od drugih, što on – na tragu romana – vješto koristi, je motiv Perryjevih nogu. Saznajemo tako da su one vrlo sitne, u čudnoj disproporciji s torzom. Saznajemo i to da su Perryju noge teško stradale u nesreći na motoru, davno prije nego što je sreo Dicka.

Ta nesreća, evocirana u filmu, ožiljci, pa i aspirini koje Perry guta za bol, gledatelja polako pritišću; kotrljaju težinu koja će provaliti u Holcombu, u noći ubojstava. Štoviše, te noći, bolne Perryjeve noge bit će otponac one 12-kalibarske puške.

***

Dana 22. 3. 2020. svi smo, izgleda, otvorili oči točno prije potresa. Sve u svemu, kao da je netko duboko u tlu opalio boksačku vreću. Oko nje smo sad, još teški od sna, hodali Perryjevim nogama.