Što bježiš od mene, dušo?, vikao je vukući za sobom smušenog psića kratkih nogu koji je s vremena na vrijeme zastajkivao.
Ona je, pridržavajući rukama prevelike naočale ružičastih okvira, gledala negdje naprijed. Probila se kroz nekoliko automobila na semaforu i nestala u jednom od dućana. Kojem?
Ohola kučka, pomislio je i zastao, petljajući po džepovima da nađe cigaretu. Mislio je sjesti i napraviti popis svega što je učinio za nju, svih računa koje je poplaćao, ali to mu se učinilo sitničavim. Ona ne bi razumjela njegov trud.
Kupio je jogurt i pio ga putem, tražeći neko mjesto daleko od ceste na kojem bi se mogao odmoriti, tražeći maleni kutak zemlje za sebe i svoga psa.
***
Ružica Aščić
foto:
Dong Huang
