Vidiš ga?, šapnula je djevojka i obrvama pokazala na Kazi Vasu dok je ulazio u kupe i objema rukama otvarao prozor. Mladić je slegnuo ramenima. To ti je Kazi Vaso, jedan od pionira konceptualne umjetnosti. Amo ga... Amo ga slikat prije nego izađemo.
Vjetar je napunio kupe lišćem, kovitlao latice po stropu; bilo bi dobro zatvoriti prozor, samo da se Vaso nije na njega nalaktio. Sad, sad; sad ga treba slikat! Fotoaparat je još uvijek stajao u futroli, mladiću u ruci, znojio se. Možda će izać na našoj stanici.
Na idućoj stanici napravio je jednu od svojih najljepših fotografija; na njoj Vaso nateže iz ploske istovremeno gledajući na kolodvorski sat. Djevojka mu se nježno izvinjavala, jer zbilja nije očekivala da se tako veliki putnik zaustavi tu s njima na ivanićgradskoj stanici.
Možda presjeda nekud? Stabla su se već sva ozelenila, nabujala, nije se ništa kroz njih vidjelo. Išli su prečacem, vjetar je stao, pustio malo šumu da govori.
Nisu ova stabla prošlog proljeća ovolika bila. Narasla.
*** A.Z. Stolica foto:
Nando.uy 
