Gradonačelnik jednog velikog i ružnog grada na jugu ušao je naoružan u dućan i viknuo nešto što nitko nije dobro čuo ni razumio. Zatvorio se tamo i nije izlazio dok su ga policajci molili da otvori vrata. Skupile se novine, sve nacionalne i lokalne televizije. Ljudi su sve više govorili da bi ovo moglo ozbiljno naštetiti turizmu, a on je samo čučao negdje u mraku, daleko od sunca opasnog za kožu; sam samcat bio je tamo u slaboj vlagi dasaka, blagajnice su već odavno pobjegle kući.
U dućanu ima hrane da se koji tjedan poživi, ali gradonačelnik izlazi već za tri dana i odlazi kod sestre na Bujovdol. Pronalazi je u dvorištu dok zalijeva kale, pozdravlja ga, nudi pivom i čajem; kaže,
nije se još ohladio. Zagrli ju i promrsi joj kosu pa sjednu za bijeli plastični stol. Sestra mu pruži ruku, a on je krene sporo češkati cijelom dužinom podlaktice. Iz kuće dopire miris večere, riba se peče.
***
A.Z. Stolica foto:
Emilio Labrador
