Pred zrcalom u spavaćoj sobi jedinog hotela u gradu u koji je sišao prije nekoliko dana, putnik je izgovorio sljedeći monolog.
'Imam potrebu za više grudi, prijatelji; možda niste čuli, ali ja sam već poodavno postao centar pozornosti. Treba da se prilagodim okolnostima: kakav zbor takav govor! Zato bih trebao posjedovati, čim prije je to moguće, nekoliko vrsta grudi.
Jedne mi trebaju da primamim prijatelje. Trebaju biti široke i lijepo građene, zato što želim imati što više njih priključenih. Zatim mi trebaju grudi koje će biti obložene za obranu, ako je moguće željezom, grudi koje će odoljeti strijeljanju, udarcima, štipanju, škakljanju.
Škakljanja mrava uznemiravala su me u posljednje vrijeme, kao i svrab od buha i nekih insekata koji su me bili izgrizli, ali spasio sam se od napasti pokrivajući se grudima koje sam posudio od prijatelja. On je jedan od onih kojega sam privolio sebi, a sada ga tražim za grudobran broj jedan, gdje bih ga uključio jednom za svagda.
Treće grudi mi trebaju radi proslave dostignuća. Pogodivši u cilj, samo ja imam prava da mu to učinim. Jer, umalo ne zaboravih, trebaju mi i četvrte grudi u nepopunjenom obličju, što je moguće elastičnije. Bojim se da će se Don Quijote vratiti na mravima i da ćemo onda mačevima riječi ratovati protiv vjetrenjača. Ne zato što ih ima puno, već sam čuo da ih ima u krugovima u kojima se krećem. Ova filozofska bića nisam još uspio raščlaniti, stoga su mi neodložno potrebne četvrte grudi, da bih se imunizirao.
Pošto je završio sa jutarnjom kanonadom pred zrcalom, putnik je odlučio da siđe u restauraciju hotela radi doručka. Nabokao se dobro čitavom skalom samouslužnog jestiva ne bi li time izbjegao potrebu da tokom dana utažuje glad u restoranima u kojima se bojao da će nakačiti kakvu bolest. Krenuo je vani s malom biznis prtljagom u ruci, ne bi li time dao više elegancije tamnom odjelu i mondenom mantilu, s nakanom da se informira o grudima i, ako bude moguće, završi posao zbog kojeg je došao.
Rekli su mu da se u ovome gradu mogu naći grudi koje je tražio i, što je bilo važnije, u za njega idealnim razmjerima. Na kraju ulice kojom je hodao primijetio je starca sijede kose, oslonjenog na starački štap. Kada mu je prišao vidio je lice koje je bilo umorno, ali dobro održano. Upitao ga je:
- Gospodine, možete li mi pomoći?
- Svakako! Što vam treba?
- Ah, tražim radnju, butik, robnu kuću ili nešto slično gdje se mogu kupiti grudi. Ima li takvog dućana u gradu?
- Grudi??? - Gospodin prasne u smijeh.
- Toga možete naći po noćnim klubovima, za neki dućan ne bih znao… hahahaha
- A ima li dućana gdje se mogu nabaviti oružje, municija i drugi ratni materijali?
- Hm, naš je grad zakonski proglašen pacifističkim. Također, da ne bi bio izložen napadima, odlučeno je da grad ne bude ni lijevo a ni desno po ideološkom opredjeljenju. Mi imamo samo dućane s ostalim oruđem, ponajviše za poljoprivredne potrebe, iako ćete ovdje teško pronaći i pedalj obradivog zemljišta… Eno, pogledajte, naše kuće i zgrade izgledaju kao da klize. Da ne bih duljio, savjetujem vam da posjetite dućan 'Pijuk, lopata, puška i bager'. Tu možete pronaći što vam treba. Puške su potrebne za obranu posjeda, dragi prijatelju, jer kod nas sve zemljišne parcele imaju po tri vlasnika.
Putnik se pokloni u znak zahvalnosti i nastavi hodati u pravcu kamo ga je usmjerio sijedi starac. Teški koraci odjekuju pacifističkim gradom sve dok ne odjekne zvono na dućanu na koji je bio upućen.
- Dobar dan!
- Dobar dan, gospodine! Čime vas mogu uslužiti?
- Gospođice, imam potrebu za nekoliko grudi.
Gospođica, začudo ni najmanje iznenađena, trepne očima i gotovo molećivim glasom kaže:
"Izvolite unutra, gospodine, izvolite u naš svijet grudi. Znam što vi tražite, shvatila sam po mirisu vašeg tijela, vi ste u središtu pozornosti.”
Putnik se osmjehnuo i krenuo za lakim hodom njenih sitnih nožica. Hodnik za hodnikom, tunel za tunelom – činilo mu se kao da je ušao u nekakav labirint – na kraju su stigli do jedne jarko osvijetljene prostorije. Gospođica oštroga glasa gledala ga je slatkim pogledom i pozvala da uđe unutra, držeći vrata poluotvorenim, vrckajući pomalo donjim dijelom provokativne odjeće, koja je dolje bila zategnuta, ali je zato njene grudi toliko isticala i nabubrila, da si imao utisak kao da će eksplodirati.
- Izvolite gospodine - kaže ona i onako sićušna udalji se prema prijemnom salonu dućana ‘Pijuk, lopata, puška i bager’.
- Čekali smo vas”, obraćaju mu se četiri muškarca, a njemu se čini da su njihove grudi izvor onog istog mirisa koju osjeća u nosu od vremena kada je bio postao centar pozornosti.
- Ja sam grud prijatelja, dragi moj.
- Ja sam grud neprijatelja, željezni.
- Ja sam grud rupe od pjesničenja.
- Ja sam grud bezoblični, demagog.
- Dobro vas našao, prijatelji, nastavi putnik, kimnuvši glavom u znak poštovanja.
Stisak ruku. Atmosfera ispunjena ubojitim duhanskim dimom, koju putnik ipak osjeća kao duboko gostoljubivu.
Nakon nekoliko sati razgovora, rastaju se s obećanjem da će četiri naručene grudi biti poslane poštom na njegovu adresu u kutiji na kojoj će biti natpis "Pijuk, lopata, i bager za postavljanje temelja novog svijeta”. Prijatelji su garantirali da će unutar kutije biti i četiri puške u formi grudi, kao i uputstva o njihovoj pravilnoj upotrebi. Prijatelji su primijetili u njegovim očima nespokoj zbog mogućeg kašnjenja pošiljke, i to zato što je za demagoške grudi trebalo više vremena za skupljanje svih dijelova raštrkanih amo tamo tokom raznih prijevara i pritvornosti. Kao utješnu nadoknadu za eventualno kašnjenje, kako bi mu osigurali mirno putovanje i povratak u zemlju iz koje se otrgnuo i došao ovamo, oni su mu dali da ponese polovne diplomatske grudi, jedan rječnik političara kao i traku sa registrom svih mogućih praznih zajednica. Da bi, u najmanju ruku, imao pri ruci prvu pomoć prije nego što mu stigne spasenje.
Uslijedili su stisak ruku, nakloni glava u znak poštovanja i prigodna pozdravljanja.
Pošto se prijatelj udaljio iz dućana pacifističkog grada, u prostoriji punoj ubojitog duhanskog dima, počela je vatrena diskusija oko grudi, mrava, Don Quijotea, kičmenih stupova, diskusija koja se razgranavala i produžavala, ali u kojoj su se četiri učesnika kretali unutar jednog zajedničkog imenovatelja o nužnosti postojanja tipova kao što je ovaj kojega su bili ugostili toga dana.
Bilo je dovoljno razmišljati o dobrima koje je on donosio, pristupanje tko zna kolikog broja novih prijatelja za prve grudi, eliminiranje znatnog broja nepoželjnih za druge grudi, prijetvornu zamjenu mnogih drugih grudi s onom četvrtom, kao i proslavu sviju sa trećim grudima. Zaključili su da će njih četvero postati kraljevi jednog podsvijeta, a da je onaj današnji prijatelj njihovo oruđe.
Ali koliko takvih tipova ima na svijetu, i koliko još podsvjetova sadrži ovaj svijet koji poznajemo?! Gospodarskog profita bit će za sve. Tko zna koliko će biti novih radnih mjesta, i koliko biznisa i dućana u čijim će naslovima firmi figurirati pijuci, lopate, puške i bageri. Prosto gigantska stvar! U svakom slučaju neosporni dobitnici ovoga dana ispali su njih četvero; bar u jednom od ovih podsvjetova uspjeli su ovladati nad šefovima – elitom. A to je ipak najvažnije.
***
Lindita Komani (preveo Shkelzen Maliqi)
foto:
TK 173
