O kuhanju gulaša i kuhanju frajera

Ovo neće biti neki ljudožderski savjetnik, ne trebate se plašiti. Ne bih nikada pojela muškarca, onoga koji mi se ne sviđa, jer mi ne bi bio apetitlih, a ni onoga koji mi se sviđa, jer radije bih uživala u njegovu društvu. Premda se u pričama i pjesmama, pa i u životu, ponekad pojavljuju kanibal i njegova žrtva (prije koju godinu svjedočili smo kanibalu koji je žrtvu tražio preko interneta), kad kažem kuhanje frajera mislim na složeni proces zavođenja, ni dan-danas dovoljno rasvijetljen.

Zavođenje je od najdavnijih vremena ženska tehnika, muškarac-zavodnik samo je onaj koji je posjedovao dvjesto, petsto ili osamsto žena, u čemu je uspio zahvaljujući dobru izgledu, materijalnom statusu ili šarmu, no kod žene se taj zakon velikih brojeva seli na mnogo suptilniji teren, jer ona može život potrošiti zavodeći tek jednog muškarca; brojke nisu važne. Zavođenje se često, pogotovo u prošlosti, odvijalo s pomoću nekoga ljubavnog napitka ili neke priručne magije, no danas su te tehnike mahom zaboravljene i jadne su žene prepuštene svojoj mašti, invenciji, inteligenciji, jer svaka muško-ženska veza počne tako da ženska zavede frajera. Katolički rečeno, ona to čini mišlju, riječju, djelom ili propustom, samo mora znati za koju je tehniku frajer raspoložen, jer neki vole da se od njih bježi, drugima se sviđa da im se nudi, ali nitko ne voli ženu koja navaljuje. Između nutkanja sebe same i agresije nekad je vrlo tanka nit, koja se nipošto ne smije prekoračiti. Žene nekad zaborave na to, misle, ovo je dvadeset i prvo stoljeće, pa zašto se ne bih ja udvarala njemu, ali tada čine fatalnu grešku i pretvore se u muškarače od kojih svatko bježi. Zavoditi se mora, a navaljivati ne smije.

Kada bismo potražili kulinarsku metaforu za tu radnju, onda bi to svakako bilo - kuhanje gulaša. Jer gulaš, kao i frajer, na početku nema pojma što će mu se dogoditi. Kupite neki komad junetine težak pola kile - kilu, ovisno o tome koliko se jede u vašoj obitelji. Isto tako, upoznate nekog frajera koji vam se sviđa, on to još i ne zna, ali - vama je jasno. I što vam je sada činiti? Narežete junetinu na kockice, što nećete učiniti frajeru, no vi ćete svakako razgovarati s njime na nekom od vaših prvih susreta tako da otkrijete što je moguće više o njegovu karakteru, o životu koji je vodio prije vas, o sklonostima, o vrlinama, o slabostima (ali slabostima se nećete odveć baviti, jer treba ga idealizirati, barem na početku) narezat ćete ga na kockice u prenesenom smislu, jer tako će biti probavljiviji.

Potom junetinu zavrtite na malo luka, dok se sokovi ne pomiješaju. Što to znači u svijetu zavođenja? Kako da zavrtite frajera, da od toga postane ošamućen i željan vašega društva? Tu nema jedinstvena savjeta, ali većina muškaraca, poput žena, voli komplimente, drag im je osjećaj da ih netko pozorno sluša, da su nekomu zanimljivi. Prije nego što zapazi vaše grudi (šalim se, već ih je zapazio), on će u srce pohraniti dragocjenu spoznaju da ga slušate. Potom dolijete malo vode ili govedske juhe i malo paradajza iz konzerve. To je već jednostavno. Nakon što ste slušali njega, kažete još ponešto o sebi što će ga navesti da poželi čuti još. Nipošto o nekom bivšem frajeru, ili o tome kako se svađate sa starcima. Ništa depresivno, premda ste u zadnje vrijeme tugaljivi. Reći ćete mu nešto veselo i spontano, ma koliko u sebi neveseli i nespontani bili. Možete vi to. Možda da mu prepričate neku anegdotu s  kućanskim aparatom. Nasmijete li ga, odradili ste sedamdeset posto posla. Ne upuštajte se u političke rasprave dok ne shvatite je li čovjek lijevo ili desno. I onda krenite u tom smjeru skupa s njime ili nikada ne govorite o tome.

A gulaš? Nakon što ste u njega ubacili lovorov list, malo crvene paprike i na kolutiće narezanu mrkvu (doduše, mrkva je mogla i prije doći, što ćete, malo sam rastresena), sve što trebate činiti jest da ga dugo kuhate na blagoj vatri. To je ključna rečenica za frajera: kada ste obavili preliminarni susret ili dva, premda ga zavodite, to treba biti tako tiho i polako da on toga nije ni svjestan. Ženama je emotivna strana mozga razvijenija, pa ona to može. Što bi to bilo? Kod susreta na cesti uputiti mu osmijeh. Naći se slučajno u istom društvu s njime (znajući pritom da slučajnost ne postoji). Imati nešto što njemu treba. Odgovor na neko pitanje koje ga muči. Manipulacija slučajnostima, eto što je zavođenje. Njemu se čini da vi slučajno postajete dio njegova života, a vi dobro znate da to i nije tako slučajno. Jer postoji mozak koji sve to režira: vaš. Kod gulaša je slično. Ovisno o tome kakav ste komad junetine kupili, trebat će ga kuhati dulje ili kraće. Iskusni kuhari kažu: što dulje, to bolje. Ja ga kuham kratko, neka dva i pol sata. Vode se može još dolijevati, ali ne pretjerano, jer inače ćete dobiti juhu po kojoj plutaju komadići mesa. Opet, ako vode ne bude uopće, stvar će u jednom trenu postati suha i pokazivat će tendenciju da se uhvati za dno lonca. Dakle, uvijek treba biti blizu gulašu, lagano ga miješati, a potom se skloniti u sjenu i izdaleka ga promatrati. Tako i s frajerom: reći mu neku lijepu riječ, a onda se povući, igrati na to da mu se lagano ušuljate u podsvijest, a podsvijest, to je ono veliko u čemu su spremljene naše želje. Pa što je bolje nego zavući se nekomu među njegove fantazije, polako, oprezno, a da on i nema pojma kako se to dogodilo. Eto, u tomu je razlika između muškog i ženskog zavođenja. Kad vam se frajer udvara, svima je to jasno, i vama i njemu i okolini. Kad vi zavodite njega, onda to znate samo vi.

Michel Tournier pisao je o tome kako se roman treba polako kuhati, poput gulaša. Dodajete riječ po riječ, miješate, pazite da ne zagori, malo podlijete radnju, ubacite neki zaista dobar lik. Iz toga bi se moglo reći da je gulaš dobra metafora: i za pisanje i za zavođenje. Kada junetina napokon omekša, a to će se dogoditi onda kada to junetini padne na pamet (tu vi ne možete bogznašta), vaš je gulaš otprilike gotov. Ali nije. U njega još treba ubaciti na sitne kockice narezane krumpire. Isto tako s frajerom: kada vam napokon pokaže svoju sklonost, ne spavajte na lovorikama. Ne pravite se važni, ne igrajte igre. Nemojte prije vremena zaključiti da je gotov. Jer gotov je tek kad i krumpir omekša. Mislim, gulaš…