Susie Maguire

– Jesi li to odglumila?
– Kako?
– Jesi li? Glumila?
– Nisam.
– Stvarno, jesi li?
– Nisam!
– Samo pitam, to je sve.
– Ne možeš “samo pitati” da li netko glumi orgazam ako ste u vezi i upravo ste vodili ljubav! Isuse!

Em ogorčeno sjedne.

– Pa, zvučalo je drugačije.
– A treba li uvijek zvučati isto?
– Pa, znaš... postoje oni sitni zvukovi koje ispuštaš, a sada ih nije bilo.

Em zakoluta očima, oštro ga pogleda i kaže:

– Otkad ovo radimo?
– Radimo što?
– Sigurno četiri mjeseca...
– Zapravo, nisam brojio!
– Da vidimo, dakle: upoznali smo se u rujnu, dva dana nakon što sam se preselila. Četiri mjeseca. I za to vrijeme ja sam ti navodno dala obrazac po kojem možeš procijeniti razinu mog orgazmičkog užitka?
– Gle, nisam htio da to zvuči kao da išta procjenjujem, jednostavno se činilo nekako drugačije.
– Kako drugačije?
– Ne znam točno, jednostavno nije bilo isto!
– Da, da; nije bilo trostrukog aksla na vrhovima prstiju, ha?

Em traži cigaretu i bijesno je pali. Šakom udari po jastuku.

– Gle, ne znam zašto sam to pitao, oprosti.
– Zašto ti je to uopće palo na pamet?
– Ne znam. O, sranje. Znam. Zbog one priče koju si mi ispričala.
– Molim?
– Sjećaš se, hajde, ono kad si se družila s onom kako-se-zove, Mary, tako nekako. Davno si mi pričala o tome.
– Čekaj malo, rekla sam ti da sam imala prijateljicu, Mary Clark, i da je godinama nisam vidjela. I?
– Da, Mary, tvoja najbolja prijateljica s koledža, tako je; što se dogodilo one noći na njezinom rođendanu kada si se sažalila nad njom jer je popila dovoljno džina da ti kaže da si joj se oduvijek sviđala i da je osamljena, a ti si rekla da može prespavati kod tebe? Hm?

Em gasi cigaretu, prekriži ruke.

– Da, sad se sjećam.
– Rekla si mi to možda druge večeri kad smo spavali zajedno. Smijali smo se tome.
– Da, dobro, sjećam se.
– Rekla si da ste dugo prtljale i da je bilo čudno, kao da si tijela ne pristaju, i kako ti je rekla da te voli, a ti si mislila da bi bilo fer odglumiti orgazam i nakon toga pretvarati se da padaš u san, kako bi izbjegla nelagodu zbog svega toga.

Em zapali još jednu cigaretu.

– I to ti već četiri mjeseca ne izlazi iz glave?
– Ne baš stalno.
– Ha-ha, jebote. Pa, ne namjeravam se ispričavati zbog toga, ako si to htio, prošle su godine i godine. Uostalom, što s tim?
– Ništa! Baš ništa! Jednostavno mi ne izlazi iz glave, to je sve, i ponekad mi dođe ta slika tebe kako... glumiš. Pa se pitam kako onda mogu znati.
– Pa ne trebaš znati! Trebao bi mi vjerovati! Mislim, čemu sve ovo ako ne vjeruješ osobi s kojom se ševiš?
– Vjerujem! Vjerujem ti... Samo mi ta slika ne izlazi iz glave, a ponekad kada ti vidim lice i čujem te, u djeliću sekunde pojavi se sumnja, to je sve. Ne moraš zbog toga šiziti. Jebote!
– Ti si taj koji šizi! Ti si taj koji je odjednom sumnjičav; mislim da bi se trebao ispričati.
– Uh, a zašto bih se trebao ispričati?
– Gle. Ispričaj se, ili jednostavno idi. Biraj.
– Kako smo došli do ovoga? Što se ovdje događa? Ne mogu povjerovati da se tako ponašaš!! To je samo obično blesavo pitanje...
– Da, a ja sam ti odgovorila, i sada bi trebao začepiti i ispričati se.
– Dobro! U redu, ispričavam se jer sam te nešto pitao, dobro?
– Dobro.

Em namješta plahtu oko struka.

– I?
– I što?
– I...?
– Jebote! I neću te to više pitati.
– I nećeš me cijelo vrijeme gledati da vidiš hoćeš li primijetiti da nisam iskrena ili neko slično sranje.
– Da, ne, neću.

Emino lice poprima opušten izraz.

– Dobro. U redu. Pomakni se.
– Oh, što je sad?!
– Zažmiri. Hajde.
– Što to radiš?
– Pa, stavljam ti povez preko očiju, zar ne?
– Oh.
– Dobro ti je?
– I što sad?
– Psst. A sada želim provjeriti možeš li svršiti dok netko promatra svaki tvoj pokret.
– Uh...
– Naravno... uvijek možeš glumiti.
– Aaah...

S engleskoga preveo Miloš Ðurđević