Vašar taštine

Vašar taštine

Kad postave šatore licitari i birtaši,
advent se pretvori u blještavo proštenje.
Nazdravljaju si političari, stari pajdaši,
uz kuhano vino i slasno pečenje.

Ulični svirači na trgovima sviraju,
gladne su dječje oči pa samo smetaju.
Sponzoruše i selebriti posvuda poziraju,
a penzići tek razgledaju i tobože šetaju.

Pred katedralom kleče prosjaci i božji ljudi,
tu su prave jaslice, magarci, čak i slama.
Dok Marija i djetešce drhture od studi,
taj životni prizor svjedoči - o svima nama.

Kažu da je pusto u Vladi i sabornici
jer vlastodršci drže do blagdana i vjere...
Jedino su aktivni prebjezi i pokajnici,
a množe se otkazi, stečaji i pronevjere.

Dočekali smo i ovo ljeto s nadom,
no sunce nikako da nam sine…
Da li poći u novi život za zaradom?
Ili se uklopiti u ovaj -  vašar taštine?

Starost

Krivonoga spodoba,
do vrata zakopčana
u dugačkom
zimskom kaputu
vuče pločnikom
klempavog
starog psa.
Kišobran joj otvoren,
a vani sipi
tek mjesečina.

Djevojčica u slamnatom šeširu

Moja je boja smeđa,
Obožavam preljeve njene
I bakrene boje ljeta
Od žućkaste pa do crvene.

S purpurno-zlatnog portreta
Nudi se putenost djevojčeta
U slamnatom, ladanjskom šeširu…

Oči joj polusklopljene,
Nosić prćast kao u djeteta,
A usne blago napućene.
Ah, poznajem tu maniru,
Taj fini francuski štih…

Priliku običnu i poznatu
Učiniti poželjnijom od svih,
Mekšom od poljupca na vratu
Pod slapom kose raspuštene.

Na ovom ljupkom portretu,
U bojama kasnoga ljeta,
Zabljesnula me prpošnost djeteta
U nagovještaju prelijepe žene.

Moja je boja smeđa,
Obožavam preljeve njene
I bakrene boje ljeta
Od žućkaste pa do crvene.

Nevenka Mihovilić