Čitajte pjesme Sonje Jambor koje su nastale na Dortinoj radionici poezije.
Ogovaraju me cijelu zimu.
Smiju se mojim pokušajima ustajanja prije 12.
Namjerno puštaju prašinu kroz prozore,
A kada On dođe,
Prave se fine.
Smiju se kroz radijatore,
I njih će okrenuti protiv mene.
Opet će curiti voda po ventilima.
Opet ću ja biti kriva.
Ali On ih voli.
Kaže da nas skrivaju od susjeda.
Znam da laže,
U našoj ulici svi su odavno mrtvi.
Tepa im da su boje bjelokosti,
Ponosne,
Hajdučki bijele.
Maštam da ih slučajno operem na 90.
Prvo se ubijaju
Tihi svjedoci.
Strah je razgovor o naglom zahlađenju.
Ratna igrica u koju bježiš.
Dok vani ptice pjevaju
I pupoljci mirišu
Tebi je draža pjesma pištolja.
Strah se krije u tvom krtičnjaku.
Zagnojenoj zemlji u koju se ukopavaš,
Posteljina koju ne mijenjaš.
U gubljenju vremena,
Ali njega jedinog ne zavaravaš.
Strah smrdi na nedjeljni ručak
Pred upaljenim televizorom
Dok buljava voditeljica najavljuje
Već peti smak svijeta.
Niz lice ti curi masnoća
A strah ti se ruga,
Guta meso,
Srče kožicu,
Liže tvoju lojnu slinu
Dok ti umireš od gladi.
Još nekoliko Sonjinih pjesama, kao i druge autorice i autore, pronađite u zborniku Za psihom, poezijo! koji je dostupan na linku.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.