Nasukano

Donosimo tri pjesme Petre Zorica koje su ispisane u okviru Dortine radionice poezije.

Nasukano 

dvanaest mučenika u redu prema izlazu
izlazu iz dubine i taštine
pijanac u snovima djevojke
djevojke koja je izvukla deblji kraj konopa

misli ribara u kojima baca zadnji parangal
žena koja izlazi iz okova prošlosti, mirno
pozdravljajući kapetana iz trećeg reda
udovica koja izlazi iz crnine

mladić koji pogledom prema nebu traži
odgovore kojih tamo nema
do njega djevojka golih ramena, izmučena
dala je svoje tijelo još ovaj put

što njih dvojica rade tamo ne znam, ali
trgovac tkaninom iz Maroka na posljednjoj
stanici pozdravlja prijatelja kojemu se ne
sjeća imena iz priča ludih do obale daleko od mora

Usamljenost

usamljenost je listanje novina čiji te sadržaj ne zanima
oglodani pileći batak
usamljenost je kad nemaš potrebu ništa reći dok govore
usamljenost je prašina na polici, prašnjavi listovi biljke
nepročitana knjiga na popisu
pucketanje kokica u mikrovalnoj

usamljenost je istisnuti prišt na ogledalu i tišina u stanu,
upališ radio, pomisliš da si bolje
usamljenost je starica u tramvaju i dom zdravlja
dijagnoza bez lijek, vruć kolač u ustima,
nesnalaženje u prostoru i roktanje svinja na klanju

Bez naslova

pogledom te mjerim i tražim odgovore
gdje si?
tu si,
ali ne odgovaraš dok te gledam mekano
pitaš: „što je?“
odgovaram: „ništa“
nemamo vremena, ispričajmo priču do kraja
jer postajem sita, a gladna odgovora
koji leže u meni, ležeći mekana
pored tebe očvrsnula sam toliko da me možeš slomiti mekanu
ostat ću mekana

Druge Petrine pjesme, kao i ostale autorice i autore možete pročitati u zborniku Za psihom, poezijo! koji je dostupan na linku.