Donosimo tri pjesme Željane Karlović nastale na Booksinoj radionici poezije koju vodi Dorta Jagić.
a iza mažurana i metvice
bit će povišene gredice
crvenog krompira bit će
čarobno - zamišljam - bit
će utočište,
dat ću otkaz i pobjeći u pitomu
džunglu pokraj zagreba, cvast će
đurđice ispod prozora.
eskapizam u prirodu je buržujska
fantazija milenijalsa, piše
guardian – ali slatka je kao
halva ta nova pastorala.
izgradit ćemo kuću od slame i nitko
je neće otpuhati, praviti
kompost i zimnicu, gnojiti
lijehe i voljeti zemlju.
ljeto će biti naša nagrada:
makovi će se zibati
na noćnom povjetarcu pod
nježnim svjetlom krijesnica. miris
ocvalih potočnica i naša
pergola okružena biljem.
raspored će nam krojiti
samo mjesec i nitko više, a
šuma će biti naša crkva.
tu ćemo nakon smislenog posla
umorni doći otpočinuti, a mladice breze
vinut će se u vis, i sve će
zriti, sve bujati, rasti, skriveno iza
živice našega maloga vrta.
ja baš nikada nisam anksiozna
kada je u pitanju moje pisanje, a
kada iskusim pjesničku blokadu
sto posto znam da nije zauvijek i
uvijek kažem, proći će.
moje pjesme su moj ponos i moja domovina,
vjerujem u svoj talent i u svoju vještinu,
ja sam vještica jezika,
pišem kao što kiša pada, zato imam
nula nedoumica o svom pjesničkom identitetu,
da me probudite usred noći pa pitate:
što je pjesnikinja, što to znači?
kao iz topa ću viknuti: znam točno što je,
pjesnikinja, to sam ja!
moje me prijateljice anka i silvija
često nazovu da potraže savjet,
kažem im: kao prvo draga,
nikada ne odugovlačim s pisanjem
i noću bdijem isključivo zbog stvaralačkog zanosa,
ovu sam pjesmu napisala na vrijeme,
nipošto usput na poslu draga,
ona je moje čedo, ali porod je bio lak,
iskreni izraz mog unutarnjeg bića i žića,
oj živote, pjesmo moja!
moji su stihovi moćni,
moje rime zagonetne,
ja sam autentična i
moja je pjesma autentična,
nas ćemo se dvije autentično
popeti na pozornicu da primimo prestižnu nagradu,
moje će rukopise ukoričiti priznati urednik
u skupom deluxe izdanju,
bit ću zvijezda književne scene
to mi uopće ne izaziva gađenje ni otpor,
ja sam uragan ritma,
grcam od muškog samopouzdanja,
začudna sam, čudite mi se,
hoćeš pjesmu u prozi, hoćeš jampski pentametar,
moj je pjesnički genij nezanemariv parametar,
usudit ću se izliti i nikada, nikada neće biti cringe.
razmišljam o sebi: pišem, dakle jesam.
niko niti da bi stao
žure ko da mogu stići
strpljivo je samo cvijeće
makar trune svakim trenom
o dobar dan jes’ gospođo
skočile su cijene svega
al' su naši tulipani
nije uvoz pogledajte
hajte za mnom tu su vani
ne znam dokle može ‘vako
sve se bojim uskoro će
morat' i naš ključ u bravu
možda ni to nije loše:
strunut’ tiho poput cvijeća
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.
