Začitavanje: 'Zbiljna drogerija'

Već formatom same knjige najbolje se pokazuje kakav status ima poezija u zemlji Hrvata. Ne tražimo sada da pred nama bude monumentalno djelo uvezeno u kožu bengalskog tigra, no nešto bolje od tankog papira i lijepljenog uveza valjda se može učiniti. U želji da se poezija učini dostupnijom širim masama (koje, kao što je opće poznato, jedva čekaju takvu priliku), izdavač je valjda smetnuo s uma da pripazi malo na sam dizajn i izgled knjige. Dobro, uvijek možete reći da sam snob i da je od površinskog izgleda bitniji sadržaj unutar korica. Ipak, svi mi imamo svoje male fetiše i volimo da nam knjige, kad ih već držimo na polici i kad nisu niti malo jeftine, lijepo izgledaju. Ako ni zbog čega, a ono zbog toga da je s većim guštom možemo zavitlati u zid ako nam se njen sadržaj ne svidi. Meke korice slabo odskaču i daju mlak zvuk. No, šalu na stranu.

AGM je u posljednjim mjesecima 2007. godine izdao veći broj pjesničkih zbirki u sklopu svoje biblioteke Filter. Zlobnici bi mogli reći da je to učinio samo zbog toga da opravda novac koji je za iste dobio od ministarstva kulture. No, takva neukusna opaska ne bi bila posve pravedna. Zbirka pjesama Zbiljna drogerija Stjepana Balenta možda neće zasjesti na vrhunce top ljestvica hrvatske književnosti ili među velike zbirke predstojećeg nam desetljeća, no ipak na neki način veseli čovjeka.

Među ovim stihovima nećemo naći previše metafizike niti promišljanja o bitku i smislu postojanja svih nas. Pronaći ćemo radoznalog pojedinca kako komunicira sa svojim prijateljima, neprijateljima i posve izmišljenim osobama koje mu se u tom trenutku čine sasvim pogodnima da bi im se posvetila pjesma. Neke su pjesme meditacija dokoličara koji na nekom trijemu pije malvaziju i gleda u sumrak dok su druge brižljivo izgrađene strukture koje slikarskim okom prenose ono izvan samoga teksta – takozvanu realnost.

Puno je slikarskoga u ovim pjesmama. Osjećaji za detalj, boju i kontrast, kombinirani s osjećajem za ritam, udružuju se u malene pjesničke forme koje, zbog brižljivosti s kojom su izgrađene, podsjećaju na one mignon kolače koje je iznimno teško napraviti. Te malene forme prepuštene su na milost i nemilost čitatelju koji svakoj od njih mora pridodati (izostavljen) naslov te ih tako usidriti u željeno mjesto i vrijeme.

Za razliku od velikih, intelektualističkih zavrzlama koje iz nekog razloga nazivaju pjesmama, Balentovi stihovi otvoreni su za suradnju čak i onima koji već koju godinu nisu provirili unutar korica kakve pjesničke zbirke. Tko zna, možda se takvima zalomi pa osim Zbiljne drogerije, pročitaju i još pokoju. Bilo kako bilo, ako ovih dana imate neodoljivu potrebu za poezijom, preporučamo dozu Stjepana Balenta.

Matko Vladanović

Zbiljna drogerija

u zaleđenom slapu presijavalo se daleko
sitno i hladno zimsko sunce. već je proučila sve
djedove knjige sa slikama i atlase prije nego se otac
uspio probiti do njih. na ulici se sudara
s ljudima i, premda se kroz oči ptice može činiti
kao onaj izdvojeni, najužurbaniji mravac, onaj
koji izgleda kao da je na trenutak zagubio nit
ona nigdje ne vidi nikakav pravi, imalo
stvarniji svijet od ovoga iz knjiga

vrh plimnog vala zatekao ga je u čamcu koji je
za suncem i jeguljama nosio šutljive ribare
daleko u kopno, duboko u strmi kanjon.
tek u kristalno prijepodne, lepet krilima
pucketanje zraka iznad vode
može razotkriti njegovo postojanje
radoznalom dječačkom uhu. brzom oku
pažljivog promatrača, vještog lovca na nesvakidašnje
pojave

oluja je trgala noć, užasnuti je pas lajao pa zavijao
pa lajao na podivljalu prirodu, dok je, očito ne tako senilni
djed na gornjoj terasi vitlao sabljom iz prvog svjetskog rata.
riječima: udri, ilija! izazivajući munju da ga uzemlji.
njegova šutnja puna je briga:
samo od smijeha može razbiti ogledala, čaše i sva
ona mala svjetla
pa nitko ništa ne vidi.
a što onda?
kao i jedna druga značajna osoba
rođen je iza šanka u šatoru, za vrijeme razuzdane bakanalije.
s ozarenih lica oko sebe udahnuo je raspucalo veselje pa
ga u dnu glave često peku zamamne sirene, raskošne
mogućnosti. platna oslikava riječima
riječima iza riječi i prazninama između njih.
za sezone, u slici često puta završe i ekološki
proizvedene trešnje. jagode
salata, čak i puževi ili gliste. nekim ljudima obično
bude zlo od njih, no svejedno ih kupuju
kao ludi

isplovio je brod. začuđena je ugledala svoje ruke i
osjetila kako su duboko zarivene u to beskrajno
preplavo iznad nje.
vremenom je počela preplitati sitne točke u daljini
s ovim ovdje i onim iza, vješto dajući svakom
čvoru osjećaj najvažnijeg u tkanju. kada su njene prste
snimili za televiziju, sve istkano je odjednom nestalo.
da bi misterij bio veći, uskoro je pred nekoliko kamera
i više milijuna sljedbenika, jednostavno iščeznula i ona

u sušnom razdoblju, kada sve ostaje dahtati
polegnuto nisko, uz zemlju, nitko ne daje pola
mjerice vode za vjerojatnost u kojoj preživljava.
zato se, kada mu je već unaprijed sve oprošteno
posvetio razvijanju začudnih sposobnosti.
danas, primjerice
dokazuje nepostojanost vidljivog: gledan između prstiju
s udaljenosti od oko jednog pedlja
vješto izmiče oštrom pogledu i svi plješću njegovoj
domišljatosti
oko mjeseca su se namotavali kolobari
u duginim bojama. a onda je trajalo danima. čitavi
su gradovi bivali otpuhivani, a na njihova su mjesta
dolazila neka deseta sela. ili jezero s otokom
bijele litice, planina pod snijegom. vulkan.
učini joj se da je zbrčkana
jer misli svijet, obrva i zeleno odjednom
pa se zastidi. i nikad to nikome ne spominje

(Stjepan Balent)