Pero Kvesić pali svoje knjige ispred Bookse
Pomalo je teško pisati o Peri Kvesiću i njegovom romanu Što mi rade & što im radim (Europapress holding, 2010.) s obzirom na to da se i o autoru i o romanu već napisalo gotovo sve pametno što bi se imalo za reći. Pogovor Jagne Pogačnik koji broji punih šest stranica obuhvatio je kako prisjećanje na 1978/79 godinu kad je u Poletu u nastavcima izlazio rečeni roman, tako i uvijek zgodno smještanje u kontekst današnjice i čarolije adolescencije uništene mobitelima.
No kako se autorica ovih redaka rodila tek sredinom osamdesetih na krajnjem i (pre)dalekom jugu zemlje, sveti trokut Zvečka-Blato-Kavkaz ili bliski susreti treće vrste s brkatim milicionerima ne predstavljaju joj više od npr. davno prohujalog vremena holivudskih diva ili u krajnju ruku povijesti Međuzemlja. Što samo znači da možete biti sigurni da je ovo Začitavanje, ako ništa drugo, barem oslobođeno svake nostalgije, što opet nužno postavlja pitanje: kako Peru Kvesića danas čitaju neki novi klinci?
Pa za početak, mislim da smo vjerojatno svi čitali kultnog Lovca u žitu, gledali Tulum sa Sophie Marceau ili barem prvi nastavak Američke pite koja bi ipak bila izrazito komercijalna i upitno pametna kronika svih onih stvari koje su zajedničke tinejdžerima diljem svijeta: gdje izaći petkom navečer, tko će biti na čijem tulumu i kamo je ili, ne daj Bože s kime, nestala ona jedna osoba zbog koje ste se i upustili u cjelonoćno lutanje gradom. Ništa puno drukčiji što se radnje tiče nije ni roman Pere Kvesića. Dvojica tinejdžera, imenima Petar Krešimir i Dalibor Miličić, u noćnom su obilasku raznih zagrebačkih lokacija u potrazi za Željkom, zgođušnom plavušom iz drugog razreda.
Petar Krešimir je ujedno i naš pripovjedač koji nas u epsku potragu uvodi danom provedenim sa svojom obitelji koja je možda u ono vrijeme i mogla proći kao disfunkcionalna, ali danas ipak nikako ne. Danas bi takva obitelj glatko prošla kao ogledni primjer simpatičnih freakova u američkim sitcomima trajanja od trideset minuta. Njihova noćna avantura vodi ih pak od opskurnih zalogajnica do stana 'sestrina frajera', jednog od onih cool tipova koji će našim nadobudnim pijetlićima na pladnju servirati životne mudrosti tipa 'poanta je u igri, a ne pobjedi', a uz životne mudrosti i nekoliko čašica viskija, jer cool tipovi uvijek progledavaju kroz prste maloljetničkom opijanju. Put će ih dalje nanjeti i u Novi Zagreb, preko džunglovitog Bundeka, od uspjelog tuluma do propalog tuluma, pa do još jednog tuluma gdje napokon nalazimo i Željku koja možda i jest i nije ona prava Željka...
No, koliko god generička priča možda bila Što mi rade & što im radim je izrazito čitljiv i zanimljiv roman kojeg nije pregazilo vrijeme iako je možda bio u opasnosti da mu se to i dogodi. Zahvaliti za to imamo Kvesićevom jednostavnom i svježem stilu koji je jednako aktualan danas kao što je i bio onda što svakako više govori o Kvesićevom književnom vizionarstvu nego današnjim trendovima. I kako zaista neki novi klinci čitaju Peru Kvesića? Vrlo vjerojatno u jednom dahu, jer radi se o tekstu koji je i lako probavljiv i vispren i ciničan i drukčiji, a tematikom poznat i blizak svakome bez obzira na to jesu li vikendom izlazili u Kavkaz ili Brazil i da li su osobne iskaznice u pet ujutro pružali na uvid strahoitrepetnoj miliciji ili hrvatskoj policiji.
Katarina Brbora
'Hrvatski antifašistički strip' hvalevrijedan je projekt, velika slikovnica o jednom od najkrvavijih ratova u povijesti čovječanstva.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.