William S. Burroughs: Queer (Naklada Ljevak, 2011.; preveo Borivoj Radaković)
Queer uistinu ne nalikuje na nijednu drugu knjigu. Ako prvi put uzimate u ruke njen hrvatski prijevod u izdanju nakladničke kuće Ljevak prvo ćete primijetit kako je ovaj kratki roman, poput srčike nekog egzotičnog voća, sa svih strana zakrčen popratnim tekstovima, epilozima i bilješkama. Tako nas s Queerom upoznaje ne samo jedan uvod Olivera Harrisa, već ga i zatvara onaj Williama Burroghsa kojeg je napisao za izdanje romana 1985. godine. Prvi je uvod gotovo jednako opsežan kao i sam roman i moglo bi se reći da služi kao svojevrstan vodič za čitatelje, iako će najbolje sjesti ako ga (još jednom) pročitate nakon samoga Queera. Oliver Harris je zapravo taj koji je, više od samoga Burroughsa, demistificirao mnogo detalja stvaranja teksta: od Kerouacova opisa raspisanog 'luđaka usred kaosa' pa do stvarnih lokacija u Mexico Cityju gdje se odigrava radnja romana i odjeku kojeg je prouzročila knjiga The homosexual in America Donalda Webstera Coryja.
Ove razmjerno opširne bilješke tu su da bace nešto svjetla na zbrkanu kronologiju pisanja i objavljivanja teksta kojeg ćete ipak, uvjeravamo vas, vjerojatno i bez toga svega iščitati kako treba. Nije zgorega znati, dakako, ponešto o Williamu S. Burroughsu: o njegovoj ovisničkoj prošlosti koja je inspirirala pisanje jednako popularnog romana Junky i činjenici da je za vrijeme jedne kućne zabave ustrijelio iz revolvera svoju nevjenčanu suprugu Joan Vollmer igrajući se Williama Tella. Ovaj je drugi događaj, prema Burroughsu, motivirao i uobličio Queer. Nehotično ubojstvo žene s kojom je imao sina i zatim posljedično skidanje s heroina. S tim rečenim, jasno je da Queer nije vrckava, zabranjena romansa pod duginom zastavom već roman propadanja, nesigurnosti i suočavanja sa samim sobom. A suočavanje sa samim sobom zahtijeva i bolnu dozu iskrenosti koja je i najveći adut Queera.
Tako vam se vjerojatno neće pretjerano svidjeti njegov glavni lik Lee, Burroughsov alter ego koji provodi vrijeme švrljajući po opskurnim kafićima i restoranima Mexico Cityja gdje se skupljaju homoseksualci. Tamo Lee očajnički traži publiku i pozornost, no iza njegovih nametljivih pokušaja skriva se želja za ljudskim kontaktom te se uskoro ne baš sretno zaljubljuje ili bolje rečeno fiksira na Allertona, mladića koji ga više otrpljuje i iskorištava nego bilo što drugo. Vjerojatno vam se neće svidjeti ni ponižavajuće situacije koje Lee reda jednu za drugom, njegovi rasistički komentari ili otvorena požuda prema malodobnim dječacima. I to je u redu. No vrijednost Burroughsova teksta ne leži samo u uvijek zanimljivoj autentičnost Leejevih doživljaja ili usluzi koju su beatnici napravili književnosti: protjerivanje cenzure van korica knjige, već i samom njegovom pisanju koje je vrlo vjerojatno i najbolji razlog da pročitate ovu knjigu. Radi se o svojevrsnom dragulju beatničke literature: prijelaznom djelu iz Burroughsovog gotovo posve realističkog Junkyja u nadrealni Goli ručak u kojem se tekst polako dezintegrira i potom naprasno završava.
Uz sve preporuke ipak ostaje za reći da Queer možda ipak nije knjiga za svakoga. Možda čak nije ni knjiga koju bi (po)kupili da bolje upoznate homoseksualno pismo ili gay lifestyle pedesetih godina 20. stoljeća, jer bi taj razlog bio pogrešan. No ako želite bolje saznati što se događa u srcu i glavi usamljenog i otuđenog čovjeka onda morate pročitati Queer.
Katarina Brbora
Foto: flavorwire.com
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.