Začitavanje: 'Karta i teritorij'

Michel Houellebecq možda je najpoznatiji suvremeni francuski autor. No svoju slavu nije stekao iznimnom književnom vrijednošću svojih romana, nego kontroverzama koje su izazvale teme o kojima je pisao: seks, ludilo, propadanje. U najnovijem romanu, Karta i teritorij (V.B.Z., 2011., prevela Marija Bašić), Houellebecq postiže ono za čim je izgleda i prije tragao: dobro pisanje, pa je za njega dobio i Goncourtovu nagradu. Da bi napisao dobar roman, čini se da se morao udaljiti od svojih prijašnjih preokupacija i naprosto se posvetiti pisanju.

Karta i teritorij prvenstveno se bavi problemom reprezentacije stvarnosti u umjetnosti. Fabula prati umjetnički razvoj Jeda Martina, koji slavu stječe fotografijama Michelinovih karata Francuske. Nakon strastvene afere s ljepoticom Olgom, Martin odlučuje prekinuti s fotografijama i posvetiti se slikanju. Kako ga prvenstveno zanima čovjek u nekoj funkciji, što znači u nekom zanimanju, on slika niz portreta, od mesara i vlasnika kafića, vlastitog oca arhitekta do Stevea Jobsa i Billa Gatesa koji razgovaraju o budućnosti medija. Pripremajući izložbu, zamoli pisca Michela Houellebecqa da mu napiše uvodnik za katalog, te se među njima razvije svojevrsno prijateljstvo, koje naprasno prekida mučno umorstvo…

Život Jeda Martina sastoji se isključivo od njegove profesije. On je vrlo usamljen i izoliran pojedinac, ali – za razliku od ranijih Houellebecqovih likova – ne završava ni samoubojstvom, niti u ludnici, nego tek u posvemašnjoj svojevoljnoj izolaciji. Njegovi odnosi s drugim ljudima ne uspijevaju; nije sasvim jasno ni koliko mu je doista stalo do njih, iako je jasno da pati. Pri kraju romana čak izjavljuje kako je stari pištavi bojler zapravo njegov najstariji drug. Iako Jed djeluje donekle hladno, blazirano, ipak ima cilj u životu, a on je vezan uz njegovo stvaranje.

Zato će drugi glavni lik romana, pisac Michel Houellebecq, izjaviti da je "završio s pisanjem". No upravo on govori da stvarni Houellebecq nikako nije završio s pisanjem, jer je Houellebecq-lik izvrsno ostvarenje. Stvarajući lik samotnjaka, pijanca, osobenjaka sa sumnjivim higijenskim navikama, nad kojim biva provedeno stravično umorstvo, Houellebecq ironizira kako samog sebe tako i sliku koju su o njemu stvorili mediji. A oko problema slika vrti se čitav roman, koji se duhovito poigrava nizom književnih konvencija.

Jed počinje fotografirati karte jer smatra da je karta zanimljivija od teritorija. Pred kraj romana zaključuje kako je karta i važnija od teritorija, da je umjetnost važnija od stvarnosti. Kad slikar u romanu konstatira da je sve što želi "objektivno opisati stvarnost", upozoriti na stvarnost, to se može činiti neobičnim s obzirom na način njegova slikanja i fotografiranja. No čini se da Martina zanima bit svijeta, a ne ono što se odmah vidi. Tako postavljeno, Houllebecq se zapravo bavi prastarim filozofskim pitanjima, ali im daje postmodernistički obrat: slika je originalnija od originala. Zato su Jedove slike zanimljivije od života koji živi.

Zanimljivost Karte i teritorija ne leži prvenstveno u fabuli, iako ona sadrži i elemente krimića, nego u novom osvjetljivanju starih pitanja i – dobrom pisanju.

Vesna Solar