Začitavanje: 'Iznenada netko pokuca'

"Ispričaj mi priču!", zapovijed je koju tri naoružana muškarca (dva pištolja i satara) ispaljuju pripovjedaču u naslovnoj priči zbirke Iznenada netko pokuca (Profil, 2011.) izraelskog pisca Etgara Kereta. Nisu zadovoljni njegovim jeftinim trikovima, umjetnim stvaranjem napetosti s iznenadnim kucanjem na vrata niti opisivanjem onoga što vidi pred sobom. "Nemoj nas zasipati smećem stvarnosti kao da smo nekakvo odlagalište. Upotrijebi maštu. Čovječe, stvaraj, izmišljaj, idi do kraja", ustraje jedan od naoružanih. U naslovnoj nas priči Keret ne upoznaje samo sa svojim načinom pisanja, nego nudi i intimni pogled u napetost i neizvjesnost stvaranja nove priče.

Keret jako dobro djeluje pod zastrašujućim imperativom stvaranja. Ne pripovijeda frontalno, kao da namjerno bježi od tzv. dobro ispričane priče, one koja se drži Aristotela kao pijan plota. Keretove priče obično skreću s ceste kojom su trebale krenuti, pričaju samo o djeliću putovanja, završavaju u jarku pokraj puta.  "Kod mene je matematika najvidljivija u samom procesu pisanja. Ne pišem prekrasne priče, nisam tu zbog scenografije i ljepote, jednostavno se trudim doći od točke A do točke B, iako ne znam gdje je točno točka B. Moja estetika rečenice bazira se na kompaktnosti. Bitno mi je ono što želim reći, poanta, a ne način na koji je izgovaram", kaže Keret, nesuđeni inženjer matematike.

Likovi su često plošni, sitacije imaju primat, high concept ideje u službi su istraživanja apsurda. Nema zastajkivanja, nema viška. Keretove priče, takve kakve jesu, pogodan su alat za čeprkanje po stvarnosti, mimo prožvakanih fast food shvaćanja i osjećaja. U 'Isusiru Kristu' jedan čizburger bez sira kojeg naruči irački emigrant potiče lanac neočekivanih događaja, sve u svrhu izvrtanja uvriježenog pogleda na svijet. Obrat se dogodio i u 'Lažnozemskoj', gdje patološki lažac, shvativši da izgovorena laž oživljava, odluči uljepšati svijet dobrim lažima.

Keretove se knjige najviše kradu u izraelskim knjižnicama, a najčitanije su i u izraelskim zatvorima. Nije poznato postoji li uzročno-posljedična veza među navedenim činjenicama, ali jasno je da Keretova proza nije samo čudaštvo i izvrtanje radi izvrtanja. Osim ovog o knjižnicama i zatvorima, marketingaši Kereta karakteriziraju kao urnebesno smiješnog. Taj smijeh vjerojatno je bliži više ili manje kiselom smijuljenju. U Keretovoj prozi smiješni se apsurd drži za ruke i s boli, prazninom i samoćom, pa još i nasiljem i užasom. Mahom vrlo kratke priče motivirane paradoksima u životu, mjestima na kojima su razum i osjećaji u raskoraku. Evo opet Keretova jednostavnog priznanja:"Najviše me zanima ono što želimo, a ne znamo artikulirati, gdje smo, a gdje bismo željeli biti, kako bismo komunicirali, a ne možemo. Za mene je fikcija pisanje o tim prostorima između objektivne i subjektivne stvarnosti, o onome što se nalazi između ta dva pola, između crnog i bijelog."

Kralj ironije, nagrađen u Cannesu, a kod nas već poznat preko zbirke 8% ni od čega (Profil, 2008.), ne libi se okrenuti svoje oružje i protiv sebe. Tako u ovoj zbirci možete pronaći 'Priču, pobjedinčku 1 i 2' u kojima Keret objašnjava zašto su baš one najbolje na svijetu. U priči, pak, pod imenom 'Koja si ti životinja?' njemačka televizijska novinarka u njegovom domu za reportažu stvara novu privlačniju stvarnost, u kojoj nema mjesta za piščevu ženu.

Etabliravši se kao svjetski poznat pisac, scenarist i redatelj (slavi mu je pridonio i Dukićev indie hit Pizzeria Kamikaze) Keret kao da u ovoj zbirci pokušava iznova definirati svoje pisanje. Ipak, recept je sličan kao u prijašnjoj prozi: osim što ismijava, Keret i suosjeća, a koncentrirani sok njegovih kratkih priča možda da drukčiji okus limunadi svakodnevice.

Srđan Laterza