Začitavanje: 'Izgubljena glava Damascena Monteira'

AntonioTabucchi, Izgubljena glava Damascena Monteira (Meandarmedia, 2012.; preveo Dean Trdak)

Ovaj obećavajući naslov možda vas podsjeća na stanoviti zagrebački slučaj još jedne izgubljene glave koja je svojevremeno punila domaće novinske stupce. Brutalno jarunsko ubojstvo Cvetka Simića i obračuni u kriminalističkom miljeu imaju pak jako malo veze s našom knjigom, osim u jednoj stvari: njena je priča zasnovana na također veoma stvarnom događaju, takozvanom zločinu iz Sacavéma.

Carlos Rosa, tad star 25 godina, ubijen je u postaji Republikanske nacionalne garde, a njegovo je tijelo pronađeno u parku, odrubljene glave i s tragovima mučenja. Talijanski autor Antonio Tabucchi, koji je usput budi rečeno bio profesor portugalskog jezika i književnosti na siennskom sveučilištu, radnju je radije smjestio u Porto, grad kojeg uglavnom (pre)poznajemo po vinu i nogometnom klubu koji će ove sezone zaigrati s Dinamom u Ligi prvaka. Za protagonista ipak nije izabrao ni vinara ni nogometaša, već pomalo neambicioznog novinara Firmina koji inače živi u Lisabonu. Firmino, zapravo najviše zainteresiran za proučavanje Vittorinijeva utjecaja na poslijeratni portuglaski roman, nevoljko i po zapovijedi direktora odlazi u Porto da bi istražio ubojstvo nepoznatog mladića kojem je netko odrezao glavu.

I ne samo što su ga dušmani odvojili od ljubljenog književnog projekta, već je tu i činjenica kako Firmino prezire Porto: tamo se jedu samo tripice na portovski način, sparno je, a i direktor je za njega vjerojatno rezervirao neku bijedu od pansiona sa zajedničkom kupaonicom na hodniku. Naravno, stvari će ipak ispasti malo drukčijima. Za početak, vlasnica vrlo urednog pansiona u kojem će Firmino odsjesti, Dona Rosa, najbolji je mogući izvor informacija za Firminov slučaj. Jedan je od onih likova izrađen kao iz kalupa prostituke mekanoga srca – dobro upućene i lukave žene koja poznaje zakon ulice i podzemlja - osim što se naša Dona Rosa, dakako, nikad nije bavila spomenutim zanatom. Čak ni strašne portovske tripice ne vrebaju iz svakog tanjura. Sam slučaj će pak zadobiti na važnosti kad se ispostavi da su nesretnog mladića ubili korumpirani policajci čiji je zapovjednik ujedno i glavni gradski diler heroinom.

Izgubljena glava Damascena Monteira nije klasičan krimić (počinitelje se otkrije veoma brzo i uz svesrdnu pomoć svjedoka događaja), već roman koji se očito angažirano uhvatio u koštac s problemom državne korupcije i zloupotrebe ovlasti koja nekako najčešće gađa tamo gdje je pogoditi najlakše: društvene marginalce. Žrtva glavosijeka je naime mladić iz krajnje siromašne obitelji razorene alkoholizmom, pronašao ga je Manolo Gitano El Rey: nekada 'kralj' svoga romskog plemena, a sad stanovnik svojevrsnog geta na periferiji grada. Svjedok okrutnog zločina je transeksualac Wanda, a odvjetnik Fernando de Mello, iako potomak bogate i ugledne obitelji, pretio je ekscentrik koji se posvetio zastupanju upravo članova najnižih društvenih slojeva.

S druge strane, ovaj roman također nije ni pamflet koji bi izdeklamirao svoje zahtjeve za reformama u nekoliko točaka: Tabucchijevi likovi su prekrasno živopisni, a cijela atmosfera čarobno zafónovska. Istinabog, Portu možda nedostaje nešto od mračne, gotičke ljepote Zafónove Barcelone, no nije ni daleko od toga. Zajedničku točku možda čak pronalaze i u glavnim junacima koji dijele stanovitu naivnosti i nevinost koja ih idealistički, ali uspješno vodi kroza priču. Tabucchijev kraj, ipak, ostaje prilično otvorenim, što ni ne čudi ako uzmemo u obzir da u stvarnosti mnoge sudske drame dugo čekaju na svoj završetak.

AntonioTabucchi dobitnik je mnogih književnih nagrada, a hrvatskoj je publici poznat po romanima Indijski nokturno, Tristano umire i Rekvijem. Umro je u ožujku ove godine, a Portugal je smatrao svojom drugom domovinom.

Katarina Brbora