Začitavanje: 'Fantazija za dva pukovnika...'

Roman Mária de Carvalha Fantazija za dva pukovnika i jedan bazen (Fraktura, 2008.) je nešto poput festivala vatrometa na Bundeku: pršti, iznenađuje, a bogme ima i pucanja. Naravno, pršti humorom koji je na metu uzeo portuglaski tradicionalizam, ali i neke nove pojave u društvu kojima se može pohvaliti i Lijepa naša. Galerija likova je bogata. Prvo upoznajemo Emanuela Ela, zgođušnog, nepočešljanog mladića koji putuje Portugalom u krntiji od renaulta 4 (toga više nema ni na našim cestama, osim možda na relaciji Muć-Uništa) i rašljama traži vodu ili igra šah na seoskim turnirima. Ime mu je dao otac, jer je matičar odbio njegove prve izbore Tetragramaton, Adonaj, Jehova, Alfa i Omega i Rex Iudaorum. Zatim susrećemo bračni par Bernardes, našeg prvog pukovnika iz naslova, i njegovu ženu Mariu das Dores, neobičnu bogatašicu poganog jezika koja za sebe tvrdi da je Humphrey Bogart u ženskom liku. Život na njihovom imanju u provinciji izgleda nekako ovako:

''Čim su se smjestili, pukovnik Bernardes počeo je iznositi pohvale svemu što je otkrivao u okolini – skromni ružmarin, sjetna stada ovaca, jednostavni i filozofski život pastira, spori ritam sati, fauna, kako je dobra flora, kako je lijepa, starosjedioci, kakvi dobri ljudi. Divljenje je trajalo tri dana. Pokušao je oduševljenje prenijeti na suprugu, koja mu je samo rekla: ''U frci sam, odlazi i okreni tu usranu cijev prema zidu.'' Mislila je na automatsku pušku koju je pukovnik držao pod jastukom i koja je svake noći ispuštala ulje po plahtama.''

Za razliku od Bernardesa, pukovnik Lencastre i njegova žena Maria Jose nešto su tradicionalniji par rođeni u indijskoj provinciji Goji odakle su otišli živjeti u Afriku da bi se pod stare dane skrasili u krilu majke domovine, točnije u susjedstvu para Bernardes. Lancastre nema problema sa krotkom Mariom Jose već s njihovim četrdesetjednogodišnjim sinom Nelsonom, ofucanim, napušenim reperom koji se u starom kamperu povlači cestama u društvu prijatelja i new agerice Neuse. Mnoštvo Carvalhovih sporednih likova nije nimalo dosadnije, tu je grupa navijača koja spali benzinsku postaju u kojoj se zatekao Emanuel, radnici koji su kopajući bazen za Bernardesa porazbijali pronađene rimske amfore misleći da su maurski ćupovi sa zlatnicima, te ćuk i kos koji sa stabla komentiraju događaje na imanju Marie das Dores.

Radnje, kao i likova, ima mnogo, ipak se radi o dinamičnim i brbljavim Portugalcima koji na svakom koraku upadnu u nevolju ili barem raspravu. Glavna priča se vrti, naravno, oko famoznog bazena koji je Dores poklonila Bernardesu, a koji se koristio manje za kupanje, a više za obavljanje višestrukih poslova i druženje sa susjedom Lencastreom koji je također bio od mišljenja da se kupa samo u moru, i to do dvadeset osme godine. Frka započinje kad se Maria das Dores zapali za mladog rašljara Emanuela što je veoma loša ideja s obzirom da joj suprug drži uzi pod jastukom. U priču se uplete i Nelsonova ekipa, jedno pogansko božanstvo i sam pisac koji pedesetak stranica prije raspleta obavi intervjue sa svojim likovima u kojima se razjasne neke stvari.

Carvalhov nekonvencionalni stil i džentlmenski humor daju osobitu draž knjizi koje se u osnovi dotakla svega i svačega. Od pitanja portugalskih kolonija, uzaludnih ratova, vojničkog morala, starog i novog doživljaja žene, te općenito ljudske sreće u 21. stoljeću. Svejedno, ovo je knjiga radnje i situacija, a ne moraliziranja i filozofiranja i pasat će svima koji su uživali u serijama poput Malog mista. Ili kao što bi Bernardes rekao: ''Pčelar i bidon meda, kvragu, kakav naslov! Jednog od onih praznoglavih portugalskih autora koji stalno nešto piskaraju. Prelistao sam ga. To je čisti gubitak vremena, samo neka vrludanja, razmišljanja, opisi, filozofije, zbrka... Ma dosadno, brate. Knjiga, po meni, mora odmah početi događajem, odmah u samo zbivanje, i izbjegavati skretanja i maštanja koja samo služe za popunjavanje stranica. A ne ono, muškarac konjskog vrata, snovi bolesnika i tako to!'' 

Mário de Carvalho je rođeni Lisabonac i diplomirani pravnik. Svrstavaju ga među najpoznatije suvremene portugalske prozaike, a njegova uspješnica Fantazija za dva pukovnika i jedan bazen rasprodana je za nekoliko mjeseci. Također, donijela mu je nagradu portugalskog P.E.N. centra za najbolji roman 2003. godine i Glavnu nagradu za prozu ITF/DST.

Katarina Brbora
fotka: Vít Hassan (flickr)