Začitavanje: 'Društvena životinja'

TED TALK David Brooks: Društvena životinja

Društvena životinja (Mozaik knjiga, Zagreb, 2012., prijevod – Zvonko Pavić) Davida Brooksa, kolumnista The New York Timesa, priča je o životu multietničkog američkog bračnog para – Harolda i Erice. Odrastali su u različitim uvjetima: on u obitelji više srednje klase, mažen, pažen i njegovan, a ona s majkom koja joj je pružala koliko je već mogla i koliko su joj to dozvoljavali nerijetki napadaji depresije, tjeskobe i beznađa, tijekom kojih se Erica brinula o njoj, seleći se iz jedne problematične četvrti u drugu.

Služeći se fiktivnim likovima Erice i Harolda, ali i pravim obiljem istraživanja najrazličitijih znanstvenih disciplina, Brooks govori o utjecaju nesvjesnog na naše životne odluke, o putovima kojima od kolijevke pa do groba kročimo prema sreći i ispunjenju. Zvuči pomalo kao još jedno od onih površnih self-help štiva koja se vrlo dobro prodaju, ali su u pravilu nakrcana savjetima koje bi vam mogao uputiti i prostodušni čoban iz najnovije reklame s Ovcom Gregorom kad bi ga samo pitali.

Ipak, Društvena životinja nešto je posve drugo, a Brooks doista nudi 'i ovce i novce' vodeći nas kroz nevjerojatno carstvo ljudskog uma.

"U posljednjih tridesetak godina dogodila se prava znanstvena revolucija – o ljudskom mozgu saznali smo mnogo više nego u prethodna tri tisućljeća. Pokazalo se da je nesvjesni um veći dio mozga. Otkriveno je da to nije mračno i zakržljalo mjesto, već kreativno i začarano područje u kojem se obavlja većina onoga što naš mozak uistinu radi. To je carstvo emocija, intuicije, predrasuda, žudnji, genetskih predispozicija, osobina ličnosti i društvenih normi – carstvo u kojem nastaje karakter i gdje se donosi većina najvažnijih životnih odluka."

Dobro, ali što onda radi svjesni dio? Črčka statuse po fejsbuku, bavi se pukom motorikom ili dangubi?

Vanjski um naglašava moć pojedinca – unutrašnji um naglašava moć odnosa i nevidljivih veza među ljudima.

Vanjski um žudi za statusom, novcem i pljeskom – unutrašnji um je gladan sklada i veza, onih trenutaka u kojima samosvijest nestaje i gubi se u izazovu ljubavi prema drugom.

Svjesni um je poput generala prijestolju, pa gleda svijet s distance i analizira stvari linearno, lingvistički – nesvjesni je um poput milijuna malih izvidnika koji brzo mile krajobrazom šaljući natrag stalan niz signala kojima pokreću trenutačne reakcije.

Brooks nas iz poglavlja u poglavlje zasipa morem informacija crpljenih iz najrazličitijih znanstvenih istraživanja od kojih su neka provođena u dugim vremenskim periodima od po nekoliko desetljeća, uporno podvlačeći utjecaj i moć nesvjesnog uma – prirodnog staništa Društvene životinje.

Ono što je motiviralo Brooksa da se baci u avanturu pisanja Društvene životinje jest i činjenica da čudesni rezultati istraživanja uma, odnosa između svjesnog i nesvjesnog, nisu do sad imali dovoljan utjecaj na širu kulturu u kojoj živimo. Ova knjiga svakako je i odavanje priznanja znanstvenicima koji se bave (ili su se bavili) područjima ljudskog uma.

Istraživanja uma još uvijek su u svojim ranim fazama i mnoga otkrića još su predmet rasprava unutar znanstvene zajednice. Ipak, od vremena kad se Freud pojavio sa svojom koncepcijom nesvjesnoga učinjen je značajan korak u razumijevanju načina na koji funkcioniramo.

Erica i Harold nisu opisani kao nadljudi – nisu ni najpametniji, ni najljepši ljudi koje možete zamisliti, a opet njihova priča možda je jedna od najsretnijih životnih priča. Što ih je činilo posebnima? Imali su ono što ekonomisti nazivaju nekognitivnim vještinama (univerzalna kategorija koja opisuje skrivene osobine koje nije lako nabrojiti ili izmjeriti, ali koje u stvarnom životu vode do sreće i uspjeha).

Brooks nije znanstveni pisac, kao što će to i sam naglasiti, ali je natprosječno vješt (i u krajnjoj liniji iznimno zainteresiran za područje o kojem piše) u slaganju mozaika, stotina informacija, krhotina brojnih istraživanja u zaokruženu, jedinstvenu sliku, priču o dvoje ljudi koji su kao i svi imali uspone i padove, ali su uspjeli iskoristiti svoje potencijale i razviti pogled na svijet, shvatiti da je život beskrajno prožimanje duša.

Zaključno – Društvena životinja važno je i kompleksno djelo koje počiva na rezultatima možda i najvažnijih istraživanja u novijoj povijesti čovječanstva, dugog putovanja koje je tek počelo.

F.B.