Začitavanje: 'Četiri prijatelja'

David Trueba: Četiri prijatelja, MeanderMedia 2011., prevela Jana Milić.

Sjećate li se svoje mladosti i što je još važnije sjećate li se kad je prestala? Vode li vas vaša sjećanja na mjesta slična onima kojima putujemo sa Četiri prijatelja ili ste odrasli prije njihovog vremena? Upravo je vrijeme kao kontekst jedna od ključnih točaka u zadnjem romanu Davida Truebe, jer generacija mladića koju opisuje specifična je upravo zbog perioda u kome odrasta. To je suvremeno društvo koje nameće slobodu kao imperativ, ali ta vrsta slobode je preskupa i za čovjeka zapravo nemoguća jer podrazumijeva neovisnost o drugim ljudima, iluziju da čovjek može i treba biti sam. Da li je druženje pojam koji vezujemo prvenstveno za mladost? Glavni lik u romanu kaže da mu se prijateljstvo oduvijek činilo poput šibice koju je bolje ugasiti prije nego što ti spali prste. Ipak, niti on svoje kasne mladalačke dane nije mogao zamislit bez svoja tri prijatelja.

Roman Četiri prijatelja vrlo je zanimljiva pustolovina kojoj se morate prepustiti iskreno i bez razmišljanja. Poželjno je i da ste još uvijek mladi ili da barem još uvijek pokušavate razumjeti mladost. Preciznije bi možda bilo reći nezrelost umjesto mladost s obzirom na to da četiri prijatelja, koja kreću na svoje posljednje zajedničko ljetovanje, imaju 27 godina. Sjećanja s tog putovanja ispričana su kroz glavnog junaka neslavnog nadimka Solo (sam). Pored njega u četveročlanu družinu spadaju: nesretni, ružnjikavi Raul, debeli i odbojni Blase i zgodni, problematični Claudio. Ovaj četverac na put kreće iz Madrida u dotrajalom kombiju koji smrdi na sir. Zamisao je da se putovanju ne odredi ruta ni datum povratka, već samo polaska, netom nakon što Solo dobije poziv na vjenčanje. Udaje se Barbara, djevojka s kojom je živio točno devetnaest mjeseci i dvadeset tri dana i s kojom je prekinuo pod klasičnim muškim izgovorima 'zahtijevanja prostora, slobode, straha od obaveza...'.

Solo je mladić ogorčen i bijesan na roditelje, ali prvenstveno na oca za koga kaže: "Izgleda kao da je sve naučio pogodivši iz prve. Htio bih poslati u kurac i njega i njegovu aroganciju, oholost, samopouzdanje, žar i onaj njegov uobražen način na koji ti pokazuje kako je toliko iznad tebe da postoji mogućnost da te i ne vidi." Pred polazak na putovanje naš glavni junak daje otkaz u novinama i planira početi pisati roman. Ipak, njegov najveći motiv za ljetnu avanturu je da zaboravi voljenu Barbaru i njezino vjenčanje.

Raul uoči i tijekom putovanja prolazi kroz najtežu godinu svog života. Morao se odreći svojih snova i slobode jer se nerado oženio trudnom Elenom s kojom je dobio plačljive blizance i počeo raditi kao računovođa. On jedini od četvorice prijatelja na putovanje nosi mobitel kako bi ga supruga u svakom trenutku mogla kontrolirati i uvjeriti se da joj je Raul vjeran.

Blas spada u kategoriju prijatelja kojima se uvijek zamalo posreći. Sin rasiste, strogog vojnog lica sve je svoje probleme pretvorio u jedan – debljinu. Seksualno odbojan ženama on najveći dio ljetovanja provodi u pernatoj jakni, u nadi da će tako smršavjeti i da će mu netko konačno uzvratiti ljubav.

Claudio, uvredljivo zgodan, za glavnu vrlinu ima to da ne pridaje važnost ničemu i tako izbjegava patnju. Do seksa dolazi lakše od trojice prijatelja, a s kim i kako za njega je nevažno.

Atmosfera proputovanja kroz raznovrsne predjele Španjolske zna biti komična s jedne, ali i tugaljiva s druge strane. Roman obiluje sočnim detaljima raznoraznih seksualnih doživljaja poput onih u kojima Solo vodi ljubav sa 70-godišnjakinjom, a Raul izvodi sadomazohističke ekshibicije. Međutim, iako je konstantno prožet seksom, to ni u kom slučaju nije bit romana. Do toga dolazimo u trećem dijelu, kad Claudio pronalazi poziv na Barbarino vjenčanje, gdje putovanje i završava. Solo i njegova tri prijatelja na pir odlaze limuzinom unajmljenoj u španjolskoj nedođiji u koju su zalutali tražeći mehaničara za pokvareni kombi.

Četiri prijatelja zabavno je ispričana istina o suvremenoj generaciji koja ne želi odrasti, ponoviti greške roditelja i stvoriti obitelj, jer vezati se za jednu osobu znači izgubiti priliku da isprobaš druge mogućnosti. To je generacija koja uviđa da nema sretnih obitelji i vjeruje da je rješenje da se ta institucija prevaziđe, no koliko su u tome i uspješni?

Kad na koricama knjige piše da je doživjela 21. izdanje na domaćem terenu (u ovom slučaju u Španjolskoj), da je prevedena na 7 jezika, a da 43-godišnji autor David Trueba već 21 godinu uspješno piše scenarija, članke i knjige, očekivanja su jako velika. S takvim pozitivnim predrasudama počinje čitanje Četiri prijatelja i tako se i završava. Solo, Raul, Claudio i Blas postaju naši prijatelji, vezujemo se za njih iako se oni ne žele vezivati, putujemo s njima, nadamo se, tugujemo i odrastamo s njima. Isto preporučujemo i vama!

Aleksandra Dimitrijević