Vrijeme čeznutljivog optimizma

Pisati o onome što te okružuje i pritom vješto izbjegnuti priznati kako su to neka ratna zbivanja, nesigurnost svjetskih razmjera i ostale nedaće, sposobni su samo određeni pisci. Pomalo nelagodnu atmosferu oni pretvaraju u potpuno životnu svakodnevicu u kojoj se sve ono izvrnuto i nimalo uobičajeno čini posve normalnim i ljudima prilagođenim. 

Ioana Pârvulescu za svoj je roman Život počinje u petak nagrađena Europskom nagradom za književnost koja se dodjeljuje novim autorima kako bi se njihov rad afirmirao i u širim književnim krugovima. Parvulescu je svoj debitantski roman objavila tek s 49 godina, što smatra izrazito hrabrim s obzirom da "ta izuzetna avantura postaje dijelom javnosti". No ona je kroz svoj roman pokazala kako je za suočavanje s javnosti (i svim njezinim elementima kao što su kritičari) itekako spremna. 

Život počinje u petak svoj naziv duguje jednom od likova koji odlučuje svoj dnevnik započeti pisati upravo u petak. S obzirom da se radnja događa tijekom samo trinaest dana, ovaj petak se možda i ne čini toliko važnim. No kako se radnja odvija tijekom zadnjih dana 1897. godine, i ovaj se petak kao kraj (radnog) tjedna ipak čini pomno odabranim. U Bukureštu smo, vremena se mijenjaju i protagonisti ovog romana toga su poprilično svjesni. Vijesti koje dopiru iz svih strana svijeta nisu nimalo bezazlene i ispunjene srećom već turobne i zabrinjavajuće. Već narušenu, no pomalo nepromjenjivu atmosferu dodatno će začiniti pronalazak onesviještenog i nepoznatog mladića. Kako vrijeme prolazi, jasno je da mladić dolazi sto godina iz budućnosti, novinar je i zove se Dan Kretzu. 

Bukurešt je tada živio poput Pariza, što se nebrojeno puta ponavlja. Upravo zbog toga, čini se kako je zapravo glavni lik ovog romana sam grad dok su ostali likovi sporedni i njihove se životne situacije prilagođavaju gradu u kojem žive. Bukurešt im određuje i prošlost i sadašnjost, on je kulisa svih emotivnih zbivanja koja se događaju u njihovim životima, on kao da diktira sve zakone koji utječu na svaki aspekt njihova života. Ljubav koju osjećaju prema njemu ponekad se čini intenzivnijom nego što je osjećaju prema svojim bližnjima. Sama je autorica objasnila kako je odabrala upravo tu epohu Bukurešta jer je tad grad bio kulturna prijestolnica Rumunjske, a i sama se država držala ukorak s mnogo većim europskim državama. 

Osim Bukurešta koji djeluje fantastično u opisima, i likovi su odlično portretirani. Svaki je od njih precizno okarakteriziran, kako vanjskim tako i unutarnjim opisom, njihova se životnost čini opipljivom, a njihovi su umovi britki, puni mašte i napredni. To se posebice očituje pri samom kraju romana kad svaki od njih predviđa budućnost. Iako se ta predviđanja međusobno razlikuju, zajedničkom se čini vjera u arhitektonska ostvarenja (spominje se Eiffelov toranj) koja manifestiraju i vjeru u čvrstinu povijesti koja će uvijek biti dobar primjer svemu onome što ih u budućnosti očekuje. 

Zanimljiva je i želja jednog od likova koji se nada, s obzirom da piše roman, da Bog neće odjednom početi ubijati likove i izmišljati zlo, te se i ova intertekstualnost čini kao još jedna simpatična dosjetka.

Dan Kretzu nagovještaj je budućnosti koja im slijedi i kojoj se svi, upravo zbog blistave sadašnjosti u kojoj se nalaze, izrazito raduju. Unatoč brojnim komplikacijama s kojima se susreću likovi na početku romana i pomalo detektivskog zapleta cijele priče (istraživanje podrijetla Dana Kretzua koji se čini izuzetno sumnjivim tijekom velikog dijela romana), Pârvulescu roman odlično zaokružuje pomirljivim završetkom koji čitatelju ostavlja čeznutljivi no snažan optimizam. 

Pârvulescu je ovim romanom hrabro zakoračila na književno nebo, no na njemu je i ostavila trag. Roman Život počinje u petak djelo je koje se ne čita u dahu, no uživa se u svakoj njegovoj stranici.