Udaljene djevojke na Bliskom Istoku

Gwanaëlle Aubry: Podjele (Disput, Hrvatsko filološko društvo, Zagreb, 2014.; S francuskog prevela Sanja Šoštarić)

Roman Podjele francuske spisateljice Gwenaëlle Aubry (koja je nedavno gostovala u Booksi) govori o poznatoj temi o kojoj se dosad napisalo tisuće knjiga i raspredalo u jednako toliko televizijskih emisija – naime, radi se o židovsko-arapskom sukobu u Izraelu koji traje već nekoliko desetljeća. Knjiga se bavi dvjema djevojkama koje su fizički gotovo identične jedna drugoj, osim što je jedna Palestinka i zove se Leila, a druga je Židovka Sara koja se nakon 11. rujna doselila s majkom i bratom u Izrael. 

Aubry je inspiraciju za roman dobila kad je u novinama vidjela fotografiju dviju sličnih djevojaka od kojih je jedna bila bombaš samoubojica, a druga njezina žrtva. Njene su junakinje također 17-godišnjakinje koje žive u Izraelu, no čiji se životi radikalno razlikuju. 

Leila živi u izbjegličkom logoru na Zapadnoj obali te sa svakim novim poglavljem stidljivo i tinejdžerski otkriva detalje o životu u 'kavezu', o svojoj želji da studira engleski na Zapadu, traumi koju ju je proživjela kad su joj odveli najstarijeg brata na ispitivanje, te položaju svoje obitelji u naselju koje osuđuje činjenicu da joj otac radi van logora za Židove. Sara se pak prilagođuje novom jeziku, društvi i školi, zaljubljuje se u dečka iz razreda, no svi ti problemi nisu dovoljni da joj u potpunosti odvuku misli od povijesti vlastite obitelji ispisane u varšavskom getu, a oživljene terorističkim napadom na New York u kojem je prije živjela. 

Tu se negdje začela i Aubryjina ideja paralelnog, zrcalnog pisanja: jedno poglavlje pripovijeda Leila, sljedeće poglavlje pripovijeda Sara. Poglavlja se međusobno prate temama i događajima, pa čak i mjestima na kojima se junakinje nalaze. No ono što, primjerice, jedna naziva Shaar HaArayot (Lavlja vrata), drugoj je Bab al-Asbat (Vrata plemena) i slično, čime Aubry pojačava stvarne, ali neopipljive zidove među svojim protagonisticama. 

Ovaj specifičan pogled na sukobe u Izraelu kroz oči dvije tinejdžerice dvosjekli je mač pošto odrasli autori često znaju zastraniti u pokušaju da artikuliraju svoje mlade likove, dok je s druge strane ideja Aubry originalna i svježa, bar kad je riječ o ovako političkim kompleksnim i bremenitim temama. U svojoj namjeri da prikaže mitski sukob onako kako ga doživljavaju mlade žene, Aubry povremeno ulazi u misli i konstrukcije koje bi teško izgovorile ili napisale mlade djevojke, no koje djeluju izrazito pjesnički i na svoj način čine ravnotežu teškoj, ratnoj stvarnosti. 

To se pogotovo odnosi na struje svijesti u koje upadaju Leila i Sara, a kojima dominiraju dugačke rečenice pune metafora, žestine, pa čak i pjesničkog zanosa koje imitiraju biblijski stil Pjesme nad pjesmama. Ipak, ljepota tih odlomaka je neupitna i upravo čini Podjele drukčijima od ostalih romana koji tematiziraju istu stvar.

Neobične su i mnogo prostora zauzimaju i uspomene na vlastite pretke koje nijedna djevojka nije upoznala, iako o njima znaju gotovo (i opsesivno) sve, do te mjere da priča o Sarinoj baki u varšavskom getu postaje gotovo jednako jakom kao i radnja u sadašnjem vremenu. 

Naravno, tu je i pitanje uvjerljivosti stavova, jer Leila i Sara dolaze iz dva paralelna društva koja su u isto vrijeme suprostavljena jednog drugom, a tu Aubry piše inteligentno i s mjerom, iznoseći podjednako uvjerljivo argumente i osjećaje obje strane. 

Sa svim tim napisanim dalo bi se zaključiti kako su Podjele politički umjereno angažiran roman kojim dominira priča o odrastanju dviju djevojaka u jednom specifičnom ratnom okruženju. Izvanredna fizička i duhovna sličnost glavnih junakinja produbljuje antiratnu dimenziju ove knjige, što bi osobito moglo privući i ovdašnju čitalačku publiku.  

Katarina Brbora
foto: David Urieli