Tesla, vanzemaljci i sedam patuljaka

UBIQ br.14 (Uredili Tomislav Šakić i Aleksandar Žiljak; Zagreb, SFera, 2014.)

Već godinama UBIQ, književni časopis za fantastičnu književnost, objavljuje ono što bi se nazvalo kremom domaće SF i fantastične priče, ne posustajući u svom plemenitom naumu da relativno malenu i nepravedno zapostavljenu žanrovsku scenu koliko toliko održi na životu. 

I ne samo to - UBIQ je oduvijek važio i za mjesto na kojem se, osim sjajnih priča i inače teško dostupnih novela, mogu pronaći i kvalitetni eseji o žanru. Četrnaesti broj UBIQ-a nije nikakava iznimka, osim u jednom: pored hrvatskih autora, od ovog je broja časopis odlučio otvoriti svoja vrata svim piscima s prostora bivše Jugoslavije. 

Tu su se tako našli Aleksandar Obradović iz Crne Gore, Emir Dervišefendić iz BiH, te Željko Obrenović, Oto Oltvanji i Goran Skrobonja iz Srbije – a imena posljednje dvojice vjerojatno osobito privlače pozornost svima koji vole i nešto intezivnije čitaju horor i SF, a ne zaziru od onoga što bismo u ovom slučaju mogli nazvati gotovo pa domaćom 'proizvodnjom'. 

No krenimo redom. Časopis otvara jedno od novih imena, Dorotea Kovačićek, s kratkom pričom 'Cacoon' u kojoj se miješaju elementi horora i već neko vrijeme veoma popularne teme zabranjene arheologije. 

Prvi put na stranicama UBIQ-a se našao i Ivan Lutz koji je prošle godine doživio velik uspjeh s romanom Zovite je Zemlja. U svojoj priči, naslovljenoj u pomalo rezigniranom tonu 'Vlakovi moraju voziti', Lutz gradi postapokaliptični svijet čiji protagonisti trate svoje dane radeći mukotrpan i besmislen posao održavanja tračnica za koje se više i ne zna kamo vode. 

U istom mračnom tonu nastavlja pripovijedati i Vigor Vukotić o sažganom, depresivnom svijetu podijeljenom na 'bogove' i podanički soj čiji se članovi ponekad uspiju uključiti u zabranjenu virtualnu matricu. 

Oto Oltvanji, autor Kičme noći i jedan od gostiju na zagrebačkom SFerakonu 2011. godine, u priči 'Crno i crveno' odlazi korak dalje: nabrijani ratnici se bore oko naizgled beznačajnog teritorija kojeg se želi dočepati mega-korporacija, proizvođač tamnog, melasastog gaziranog soka. Iako zvuči poput uobičajene satire na račun zlog kapitalizma, Oltvanji je napisao ozbiljnu priču s dobro razrađenim likovima i minuciozno osmišljenim novim poretkom. 

Postapokaliptični crnjaci se tu zaustavljaju, ali u sličnim vodama plovi i Iva Šakić Ristić s 'Izgubljenim piscem', jednom od najboljih priča u broju. Iako naslov ne zvuči pretjerano uzbudljivo, Šakić Ristić u zadivljujuće malo prostora uspijeva dočarati život u kvartu tzv. društvenog otpada i neobičan kodeks koji tamo vlada. Za razliku od svojih prethodnika koji potlačene društvene slojeve u budućnosti vide kroz naočale apatije i apsurda, Iva Šakić Ristić ostavlja nadu da nije baš sve tako crno – bar ne dok je u ljudima ostalo nešto (stvaralačkog) duha. 

A što bi bio SF da nema vanzemaljaca, pitate se? Neke od mogućnosti susreta s istima preispitali su Domagoj Ladika i jedno od najpoznatijih ženskih imena hrvatskog SF-a, Veronika Santo. I dok se Ladika u kratkoj priči 'Glasnik' pribojava istih, Santo ide manje utabanim stazama, uz pretpostavku da su vanzemaljci zapravo isti poput nas, samo puno, puno ljepši i s posve originalnim načinom putovanja kroz svemir - toliko originalnim da se ponekad i nepovratno izgube. Čudnim stranputicama putuje i 'Putnik' Marka Marciuša, a s idejom paralelnih svjetova flertuje i 'Novčić sudbine' Aleksandra Obradovića. 

Naravno, u ovom se UBIQ-u našlo mjesta i za punokrvni fantasy čije su boje obranili Aleksandar Žiljak, autor 'Božje vučice', i Vladimira Becić. Becić se očarala vilama i mitskom planinom gdje iste obitavaju, čuvajući harmoniju i poredak u svijetu. U njezinom 'Vilinskom štitu' tako se nalaze i odjeci narodnih legendi kojima domaći pisci rado odaju hommage i koje uvijek daju dobrodošao začin regionalne autentičnosti.

Aleksandar Žiljak se ovaj put snašao u germanskom okruženju u koje je bacio lik o kakvom svi vole čitati - snažnu žensku junakinju, kneginju Wilheminu. Slijedeći tolkienovsku tradiciju, Wilhemina tako oko sebe okuplja družinu: patuljka, heroja i čarobnjaka u dramatičnom pokušaju spašavanja svijeta od drevnoga zla kojeg je upravo ona pustila iz tamnice. 

Posebno se izdvaja i steampunk priča 'Projekt: Sunce ili Anka, ubica vampira' Gorana Skrobonje smještena u tzv. Teslaverzum, alternativni svemir (ili radije alternativnu povijest) koju je stvorio u hitovima 'Čovjek koji je ubio Teslu' i 'Sva Teslina deca'. Skrobonja suvereno vlada povijesnom materijom, udaljivši se od iste tek toliko koliko je potrebno da priča bude uzbudljiva i nova, pa se tu tako pojavljuju Dragutin Dimitirijević Apis, nezaobilazni Tesla, Nikola Pašić i drugi, a sve u slučaju tajne agentice Anke Cukić koja u visokom srpskom društvu dvadesetih godina otkriva vampirske uljeze. 

Lista bi se tako mogla nastaviti do sutra, no spomenimo i lepršave priče humoristične naravi Josipa Ergovića, Željka Obrenovića, Josipa Sanka Rabara i Emira Dervišefendića, koje će svakako čitateljima izmamiti osmijeh na lice prije nego što se prepuste kritičkoj praksi Dejana Ognjanovića ('Pogubno dejstvo vremena u Masci Crvene Smrti E. A. Poea i u Vidovitosti Stephena Kinga') i Ante Jerića ('Drenje i Viljevo Luke Bekavca ili o divljenju prostor romana').

Tako se po četrnaesti put zaokružila polugodišnja domaća produkcija fantastične literature koja je posljednjih godina ponešto zapala što u kreativnu, što u financijsku krizu. No, kao za inat tome, posljednji je broj UBIQ-a iznjedrio mnoga nova imena i uspješno popratio trendove u žanru, što će, nadamo se, još dugo nastaviti raditi.

Katarina Brbora
foto: Grafit u Harkovu, Belka i Strelka