Razigrani urnebes

David Foster Wallace (1962.-2008.) velika je, tragična figura američke književnosti. 

Pojavio se 1987. s romanom The Broom of the System, 1989. izlazi mu prva zbirka priča Girl with Curious Hair, a sedam godina poslije vraća se u velikom stilu s Infinite Jest. Roman težak 1079 stranica lansirao je Wallacea u orbitu, časopis Time uvrstit će ga među 100 najvažnijih romana na engleskom jeziku, a do danas je već dosegnuo magičnu granicu od milijun prodanih primjeraka u svijetu.

Za života Wallace će još objaviti A Supposedly Fun Thing I'll Never Do Again (eseji, 1997.), Kratki razgovori s odvratnim muškarcima (priče, 1999.), Oblivion (priče, 2005.) i Consider the Lobster (eseji, 2005.) 

David Foster Wallace dugi niz godina nosio se s depresijom, dvadeset godina uzimao je lijekove, 2007. po savjetu liječnika prestao je s terapijom i stanje se iznova pogoršalo. Medikamenti više nisu imali učinka, pokušao je s drugim oblicima liječenja, uključujući tretmane elektrošokovima i na koncu, 12. rujna 2008. počinio samoubojstvo. 

Posljednjih godina radio je na romanu The Pale King koji će njegov urednik Michael Pietsch nakon dvogodišnjeg rada predati izdavaču. The Pale King izlazi 2011. kao nedovršeno djelo i završit će u najužem izboru za Pulitzerovu nagradu koja te godine nije dodijeljena u kategoriji proze. Godinu kasnije izlazi Both Flesh and Not, još jedna zbirka eseja.  

Zbog svog, malo je reći, osebujnog stila, sklonosti ekscentričnim opsesijama, eksperimentiranju i umetanju brojnih i iscrpnih fusnota, Wallace je prava noćna mora za prevoditelje. Bez obzira na to, Igor Buljan prihvatio je tešku zadaću i bacio se na posao. U prosincu 2015. izdavačka kuća Opus gradna objavljuje Kratke razgovore s odvratnim muškarcima. Buljanov trud itekako se isplatio i bila bi prava šteta ako ovaj prevoditelj u dogledno vrijeme iznova ne ukrsti mačeve s nekim od Wallaceovih djela. U Booksi navijamo za Infinite Jest, ali može u međuvremenu i bilo što drugo.

Kratki razgovori s odvratnim muškarcima zbirka su od 23 priče, a naslovna je raspoređena u četiri dijela i oblikovana kao niz intervjua s nepoznatim muškarcima na temu njihovih odnosa sa ženama. Iako nijedno postavljeno pitanje nije navedeno, iz opširnih odgovora jasno je kako ispitanici u maniri brojnih političara vrlo brzo šire priču na njima ugodniji teren, do u detalje opisuju svoje ljubavne ili samo seksualne veze sa ženama, a zapravo je svaki od njih prije svega okupiran samim sobom. Odvratni muškarci zapravo su hvalisavci ili, kako je sam Wallace u jednom eseju naveo – odvratni muškarci njegova su monstruozna verzija muških likova iz poslijeratne američke književnosti, posebice muškaraca iz djela Johna Updikea.

Najbolji Wallace je onaj rasplesani, razigrani, divlji Wallace kakvog pronalazimo u priči Depresivna osoba. Ovdje njegov pomaknuti smisao za humor dolazi do punog izražaja, nestrpljiva čitaoca gura do ruba strpljenja, a ni Igoru Buljanu zasigurno nije bilo lako. 

Ovacije zaslužuje i priča Na samrtnoj postelji, dok te drži za ruku, otac hvaljenog novog mladog Off-Broadway dramatičara moli milost – već i sam naslov obećava urnebes koji slijedi – gdje na 26 stranica otac u suludom monologu objašnjava zašto je vlastitog sina prezirao od samog početka i kako je to bilo živjeti s tim osjećajem kojega ne možeš podijeliti s drugima. Majstorija!

Vrijedi svakako izdvojiti možda i najmanje wallaceovsku – Zauvijek gore – o dječaku koji se na trinaesti rođendan na javnom bazenu sprema skočiti s visokog tornja-skakaonice. Kraj spada među deset najboljih završetaka kratke priče koji sam ikad pročitao. 

Wallaceova zbirka priča (prema nalazima naših istražitelja – prvi cjeloviti prijevod nekog Wallaceova djela na hrvatski) odličan je uvod u djelo autora kojega su po pripovjedačkom umijeću uspoređivali i s Nabokovom. Ovaj pisac još za života ušao je u legendu, a njegovi fanovi brojna su družina razasuta širom svijeta, i ne – nisu to samo hipsteri kako se često zna navesti. 

Razgovori su završili i na kazališnim daskama, a John Krasinski (znate ga iz američke verzije serije The Office) je 2009. režirao istoimeni film (nije baš sjajno prošao kod kritike, a bogami ni kod publike, pa ipak savjetujemo – uzmite knjigu). 

No, ako vam je ipak do filma, valja pogledati The End of the Tour (2015.) – David Lipsky, novinar Rolling Stonea, dobio je zadatak intervjuirati Wallacea neposredno nakon izlaska romana Infinite Jest. Lipsky u početku nije bio oduševljen hvalospjevima kojima su kritičari obasipali roman njegovog imenjaka, ali nakon što ga je pročitao i proveo pet dana na turneji s Wallaceom, značajno je promijenio mišljenje. Svoja iskustva s DFW-om opisao je u knjizi Altough of Course You End Up Becoming Yourself po kojoj je i nastao film. 

U nadi da je ovo samo prva u nizu Wallaceovih knjiga na hrvatskom – najtoplije preporučamo Kratke razgovore s odvratnim muškarcima. Riječ je, kako rekoše u LA Weekly, o stvarno zajebanom piscu.