Mit o Greti Garbo

Ellen Mattson: Zimsko drvo (Disput, Zagreb, 2014.; Sa švedskog prevela Željka Černok) 

Početkom ožujka 1929. dvadesetogodišnja Šveđanka Vendela Berg na brodu koji putuje prema Americi slučajno upoznaje gospođicu Brown, koja ju odmah zapošljava kao svoj tajnicu. Vendela je oduševljena, tim više što pod imenom 'Brown' zapravo putuje Greta Garbo. 

Tako otprilike počinje roman Zimsko drvo suvremene švedske spisateljice Ellen Mattson. Mattson je u nas nepoznata, ali je u Švedskoj izuzetno cijenjena, te je za neke od svojih dosadašnjih osam romana dobila i prestižne nagrade (Nagrada Selma Lagerlöf). Njezino je djelo tematski raznoliko, ali se često bavi povijesnim temama, pa se tako u Snijegu vraća u 16. stoljeće, a u Zimskom drvu prikazuje tridesete godine prošlog stoljeća. Iako se Zimsko drvo često najavljuje kao roman o Greti Garbo, to nije u potpunosti točno. 

U prvom redu, treba pojasniti kako se ne radi o nekakvoj biografiji slavne glumice, koja i danas – toliko godina nakon završetka njezine karijere – ne prestaje zanimati publiku i kritiku. Mattson, naime, izričito naglašava kako piše roman, dakle fikciju, ali zasnovanu na činjenicama. To joj omogućuje da s jedne strane na vrlo neobičan način progovori kako o Garbo, tako i o filmskoj industriji ranih 1930-ih, a s druge strane o problemu pisanja nečije tuđe priče.

Roman tako obuhvaća period u kojem Garbo snima svoje najvažnije filmove, što znači razdoblje od 1929. do 1936. No djelo zapravo pripovijeda o odnosu Vendele i Grete te govori o periodu u kojem je Vendela radila kao Gretina tajnica i družbenica. Vendela Berg je fikcionalni lik, pa tako čitav roman oscilira na napetosti između izmišljene Vendele i realne Grete.

Pripovjedna osobitost Zimskog drva postavljanje je Vendele u prvi plan, koja je i pripovjedačica u prvom licu. Takva pripovjedna tehnika nije novost, ali je donekle neobično što se dosljedno provodi tijekom čitavog romana te Vendelu zapravo čini likom zanimljivijim i od švedske glumice. 

Greta Garbo proslavila se svojim filmskim interpretacijama i izuzetnom ljepotom, ali je ostala podjednako zapamćena i po neobičnoj tajanstvenosti i mučaljivosti. Garbo je, kako je svima poznato, prezirala obožavanje publike, nije davala intervjue i željela je – kako se često citira – samo da ju ostave na miru. Zato se o njenom privatnom životu vrlo malo zna, a njezino krajnje netipično ponašanje za celebrityja postalo je neka vrsta mita.

Zimsko drvo nije roman koji će nam 'otkriti pravu Gretu Garbo' podižući veo tajne koji je glumica čvrsto ovila oko sebe. Vendela, naime, tijekom sedam godina suradnje s glumicom o njoj zapravo ne saznaje gotovo ništa. Greta šuti i o sebi, i o svemu drugome, ne pokazuje emocije, a Vendela ne može doprijeti do nje ako se ona sama ne otvori.

Čitav je roman tako opis Vendelinih dana i razmišljanja te pokušaja da doista dopre do Grete. Tako ona promatra Gretu kako svako jutro pliva u bazenu, pazi na njezinu prehranu, vodi joj kućanstvo, brine se za svakodnevni život, zapravo brine za Gretu - ali ona pak ponajviše šuti.

Time Vendela postaje glavni lik, i tematski i pripovjedno, a njezina želja da sazna Gretinu tajnu ostaje neostvarena. Na kraju priznaje kako je "nemoguće ispričati tuđu priču." 

Zato je Zimsko drvo sjajan roman. S jedne strane ne pokušava razbiti mit o Garbo, nego ga samo pojačava: ispod tog prelijepog lica se možda skriva bogat unutarnji život, a možda praznina, možda ispod nema ničega. S druge strane, samim se pripovijedanjem tematizira pokušaj da se ispriča nečija tuđa priča, što se pokazuje nemogućim, pa Garbo ostaje tajna. 

Vesna Solar
foto: Greta Garbo u Kraljici Kristini (Laura Loveday)