Kupanje, sunčanje, blitzkrieg

Roberto Bolaño: Treći Reich (Vuković i Runjić, Zagreb, 2014.; Sa španjolskog preveo Dinko Telećan)

U davna vremena, 1994., pojavila se ratna strategijska igra Panzer General. Bila je to jedna od prvih PC igara ove vrste u kojoj ste imali mogućnost preuzeti ulogu zapovjednika nacističkih snaga i pokušati pobijediti Saveznike te, barem kroz igru, promijeniti tijek povijesti.

Vjerojatno je baš ta mogućnost, među ostalim, pridonijela velikoj popularnosti igre koja će doživjeti brojne nastavke. Svaka od igara sadržavala je brojne scenarije u kojima ste svoje jedinice (pješaštvo, oklopne divizije, topništvo, zračne snage, mornaricu) raspoređivali po mapi podijeljenoj na mala šesterokutna polja. Poslije vas isto čini i protivnik, i tako redom, potez po potez sve dok netko ne pobijedi (turn-based hexagon strategy game ili TBS). 

Svijet računalnih igara u međuvremenu se razvio toliko da stari PG današnjim klincima zasigurno izgleda kao nešto iz kamenog doba, no još uvijek ima svoje poklonike.

Godinama prije pojave računalnih ratnih igara postojale su na desetke sličnih koje su se igrale na ploči. Od epskih bitaka iz antičkih vremena, preko srednjevjekovnih i napoleonskih ratova, sve do brojnih bitaka iz Prvog i drugog svjetskog rata. 

Kasnih osamdesetih prošlog stoljeća Roberto Bolaño (1953. – 2003.) završio je rad na romanu Treći Reich u kojemu glavni lik, Udo Berger, dolazi baš iz svijeta ljubitelja ratnih strategijskih igara na ploči. Rukopis međutim ostaje neobjavljen i tek će 2010. ugledati svjetlo dana. 

Bolaño, kao i mnogi drugi, zna da su u Španjolskoj za vrijeme Franca utočište pronašli mnogi nacistički zločinci. San o tisućugodišnjem Reichu propao je, ali preživjeli nacisti i dalje slobodno šeću po španjolskim i južnoameričkim gradovima, selima, pitomim primorskim mjestašcima, ljenčare na suncu prerušeni u obične ljude i vjerojatno žalobno uzdišu za vremenima kad su svi drhtali pred njima.

Nije stoga teško zamisliti Bolaña kako slučajno, možda baš u nekom gradiću sličnom Costa Bravi, susreće igrače zadubljene u neku od ratnih igara na ploči. Igra je igra, ali ima nešto duboko uznemirujuće u prizoru Nijemca koji desetljećima poslije rata u jednoj takvoj igri predvodi njemačke snage pokušavajući izvojevati pobjede tamo gdje je Hitler doživio teške poraze. 

Upravo takav je i Udo Berger iz romana Treći Reich. Mladi Nijemac s djevojkom dolazi u španjolsko ljetovalište, isto ono koje je kao dijete posjećivao s roditeljima i bratom. I dok djevojka želi što više vremena provesti frigajući se na plaži, Udo ima druge planove. On je strastveni igrač Trećeg Reicha, šampion je Njemačke i uvijek igra s njemačkim snagama. Uz to piše o ratnim igrama za specijalizirane časopise. Odmah traži da mu osoblje dostavi stol točno određenih dimenzija. Osoran je u svojim zahtjevima, ali što da se radi kad igru ne može postaviti na kakavgod stol. 

Na svoj način Udo voli Ingeborg i, koliko već može, pokušava joj udovoljiti, pa i protiv volje izlazi s njom na plažu i u diskoteke. Upoznaju još jedan mladi njemački par turista i dvojicu Španjolaca, ali njega nekako najviše intrigira tip koji preko dana iznajmljuje pedaline, a noću živi na plaži u svojevrsnoj utvrdi načinjenoj od tih istih pedalina. Zovu ga Opečeni zbog ožiljaka po koži, očigledno nastalih teškim opeklinama. Tko je taj tip, pita se šampion Trećeh Reicha, kako je moguće da živi u takvim uvjetima?

Druga osoba o kojoj razmišlja je Frau Else, vlasnica hotela. Udo je se sjeća još iz vremena kad je u ljetovalište dolazio kao dijete. Hanna i Charly, drugi njemački par, uopće ga ne zanimaju, no trpi ih zbog Ingeborg. Charly mu osobito ide na živce. Tip se stalno opija i kad jednog kasnog popodneva nestane na otvorenom moru skupa s daskom za jedrenje, Hanna i Ingeborg su van sebe. Jedna za drugom odlaze u Njemačku, a Udo, pod izgovorom da će pričekati dok ne pronađu Charlyjev leš, ostaje.

Pošto je već ranije uspio zainteresirati Opečenog za Treći Reich, dolazi napokon vrijeme da se njih dvojica obračunaju za igraćom pločom. Igra traje danima i premda u početku izgleda da će Nijemci pobijediti, Opečeni se strpljivo brani i pametnom strategijom dolazi u poziciju da na dijelu bojišta krene u kontraofenzivu. Kakve taj tip s plaže uopće ima šanse protiv prvaka Njemačke? 

Bolañov Treći Reich tjeskobna je priča napisana u formi dnevničkih zapisa. Tragovi onoga što će eksplodirati u Divljim detektivima i 2666 vidljivi su i u Bolañovom prvom romanu. Svijet koji Čileanac pažljivo gradi u Trećem Reichu pozornica je iza koje neprestano vreba nešto zlokobno i uznemirujuće. 

Dnevnički zapisi s ljetovanja Uda Bergera, zapisi su opsjednutog tipa. Zbilja koju on vidi izokrenuta je, razlomljena kao odraz u razbijenom zrcalu. Bolaño nema iluzija o ljudskoj prirodi. Pod određenim uvjetima spremni smo na sve ne bi li udovoljili svojim porivima. Kako u prozi Roberta Bolaña, tako i u ovom našem stvarnom svijetu. 

Treći Reich prva je stanica na putu koji će završiti jednim od najznačajnijih romana našeg doba – 2666. Možda sam Bolaño i nije htio objaviti ga u ovom obliku, možda je želio još raditi na njemu, ali mi ga najtoplije preporučujemo i čekamo nove najavljene prijevode južnoameričkom majstora. 

F.B.
foto: Ivan Salas