Začitavanje: 'Zamijenjene glave'

Uz ime Thomasa Manna najčešće se vezuje niz velikih romana, poput Doktora Faustusa, Čarobne gore i Buddenbrookovih. Nisu oni veliki samo obimom nego i književnom vrijednošću. No Manna su zapravo zanimale i kraće prozne vrste, pa je tako napisao i čitav niz pripovijedaka, od kojih je najpoznatija ona pod naslovom Zamijenjene glave. Indijska legenda (KruZak, 2004.). Priča govori o vječnoj napetosti između duha i tijela, a kao fabularna osnova uzeta je indijska legenda o moći boginje Kali.

Dvojica najboljih prijatelja, Nanda i Shridaman, čista su suprotnost jedan drugome: Shridamanovo "tijelo plemenitoj i učenoj glavi služi kao privjesak i pribor, dok je u cijelog Nande tako reći glavno bilo tijelo, a glava tek zgodan dodatak". Kad se  Shridaman ludo zaljubi u prelijepu Situ, Nanda je isprosi za njega. Iako brak počinje sretno, Sita postepeno sve više razmišlja o lijepom i snažnom Nandi. Na jednom putovanju mladi se par u pratnji Nande zaustavi blizu hrama božice Kali. Shridaman prvi odlazi da se tamo pomoli, ali našavši se oči u oči s Kalinim kipom, on počini samoubojstvo zbog neizdrživog položaja u kojem se našao. Kad se Shridaman ne vraća, Nanda odlazi u hram i shvaća što se dogodilo te i sam počini samoubojstvo. Vidjevši supruga i Nandu obezglavljene, Sita pada u očaj i obraća se Kali. Strašna joj se boginja ipak smiluje i dozvoli joj da, spajajući glave i tijela, učini da sve bude kao i prije. Kad oživljeni prijatelji shvate da je Sita u žurbi spojila Shridamanovu glavu i Nandino tijelo te Shridamanovo tijelo i Nandinu glavu, to ipak neće biti rješenje problema, nego tek njegov početak…

Dvojstvo tijela i duha, ljubav, identitet – teško je i zamisliti ozbiljnija pitanja.  S razlogom se njima bave i književnosti i filozofija gotovo od pamtivijeka, pa oni čak mogu povremeno djelovati i otrcano; o njima se stalno raspravlja! Thomas Mann prilazi toj tematici neuobičajno. Kao prvo, on eminentno 'zapadnjačku' problematiku prenosi na Istok. Time se dobiva svojevrsna 'pomaknutost' u samoj temi. Osim toga, iz sažetka je vidljivo kako se temi prilazi na ironičan, komičan način, što se čini gotovo svetogrđem u odnosu na uzvišenost pitanja o tijelu i duhu. Upravo neobičnost pripovijedanja stvara duhovitost na sukobu između čitateljevog očekivanja uzvišenosti i 'neuzvišenosti' izlaganja. Tako, recimo, kad u 8. poglavlju konačno progovori sama Kali, ona se obraća Siti jezikom neočekivanim za Majku svijeta: "Kozo jedna…. izvuci glavu iz te omče ili ćeš dobiti po nosu".

A ironija se očituje i u upotrebi pripovjedača. Zamijenjene glave priča neimenovani pripovjedač, koji povremeno ima 'ovlasti' sveznajućeg pripovjedača, ali je ipak svjestan svoje uloge u priči. Osim toga, on je užasnut događajima o kojima pripovijeda, jasno mu je da govori o nečem 'većem od sebe', pa se čini da mu pravo značenje pripovijesti o dva prijatelja ipak ostaje izvan dohvata. To omogućuje pomalo ironičan stav čitatelja naspram pripovjedača, a onda i naspram čitave priče, što zapravo znači uspostavljanje duhovite distance između čovjeka i bitnih problema koji ga muče. Ta distanca onda omogućuje pravo razmišljanje.

Možda se nekome učini kako pripovijetka nije posve primjerena našem vremenu koje kao da je bez iznimke na strani lijepog Nandua. No, samo se zapitajte koliko ste puta poželjeli da vaše tijelo bude poput onog Angeline Jolie ili Brada Pitta.

Čitanje Zamijenjenih glava može vas izliječiti od takvih želja te navesti da zahvalite Bogu – ili možda Kali – na vašoj glavi i vašem tijelu, koji oboje zajedno omogućavaju čitanje ove Mannove pripovijetke.

Vesna Solar