Začitavanje: 'U obranu čitanja'

Tko bi rekao da će doći i taj dan kad će se morati stati u obranu aktivnosti kao što je čitanje? No izgleda da je taj dan ne samo odavno došao, već i da se odavno pristupilo reanimaciji čitalačke navike kod širokih masa. Naravno, dok jedni traže krivca u sve skupljim i nedostupnijim knjigama, drugi, poput slovenske autorice Mete Grosman, primjećuju i kako se usred ubrzanog tehnološkog razvoja čitanju i književnosti sve teže natjecati s neograničenim količinama zabave do kojih je lako doći. Među takve spadaju i vizualno potpomognute priče (kao domaći primjer navedimo Priče iz davnina Ivane Brlić Mažuranić koje je na CD-ROM-u u obliku animiranih filmova izdala Bulaja naklada, no koji svejedno sadrži i izvorne tekstove priča na tri različita jezika), glazba, videoigrice i televizija. A crna statistika je neumoljiva: unatoč sve češćim upozorenjima na važnost čitateljske sposobnosti i šire pismenosti, u cijelom svijetu je zabilježeno opadanje pismenosti, a uz to i smanjenje zanimanja za čitanja beletristike, kao i samoga društvenog ugleda književnosti.

U obranu čitanja (Algoritam, 2010.) bavi se svim tim problemima i između ostalog otkriva znanstveni pristup istima: proučavanje čitanja je, kako tvrdi Grosman, toliko dinamično da se znanje o čitanju neprestano nadograđuje i mijenja. Štoviše, na međunarodnoj razini postoje čitavi instituti u kojima rade specijalizirani istraživači koji pomoću posebne opreme proučavaju npr. učeničke reakcije na čitanje i na nastavu književnosti. Jer kako piše Grosman: ''Književnost koju nitko ne čita, jednako je tako ugrožena kao i jezik koji nitko ne govori''. Odmah potom navodi nevjerojatan primjer Šri Lanke gdje se ljudi masovno odriču svog materinskog jezika. No iako se u Hrvatskoj možda ljudi masovno i ne odriču hrvatskog jezika, svakako bi bilo zanimljivo imati statističke podatke o čitanju domaćih naslova i razlozima iza čitanja ili nečitanja istih, pogotovo sada dok u vrijeme izlaženja ovog Začitavanja traje Mjesec hrvatske knjige koji je ove godine posvećen našim pjesnicima. Jer ruku na srce, ako je hrvatska beletristika na rubu komercijalno isplativog i čitanoga, poezija je preko toga ruba pala vjerojatno već odavno.

No vratimo se natrag na obranu čitanja. Vjerojatno će mnogi čitatelji već iz sadržaja primijetiti kako je velik dio knjige posvećen upravo djeci i mladim čitateljima ili preciznije učenicima i njihovom razumijevanju i razgovoru o umjetničkom tekstu na nastavi. Nije to bez vraga ako znate da, na primjer, najbolje čitaju djeca iz obitelji u kojima se puno čita i gdje knjige predstavljaju vrijednost. Tu pomaže i predškolsko čitanje na glas, a takva djeca redovito razvijaju i višu pismenu sposobnost od ostalih. No prava je kvaka u tome što čitanje nije važno samo kao put ka književnosti, već je i jedan od glavnih čimbenika djetetova kognitivnog razvoja. Tako Grosman dolazi do bolnog zaključka kako animirane bajke sa CD-a, ma koliko originalno ili maštovito predočene, nažalost nikako ne mogu nadomjestiti čitanje. Štoviše, stručnjaci upozoravaju kako pretjerano gledanje televizije i crtanih filmova može dovesti i do razgradnje čitateljske sposobnosti, a da stvar bude i gora za globalno je tržište dječjih crtanih filmova jezično sporazumijevanje gotovo nevažno. To bi značilo i da dijete koje još nije bilo izloženo primarnoj i sekundarnoj socijalizaciji obitelji i škole jako dobro prihvaća takve crtiće jer ga pritom ne ometaju međukulturne razlike. Istovremeno neizloženi kulturno specifičnom jeziku izrastaju u neaktivne i šutljive globalne potrošače masovne kulture. Gledanje crtića je naime manje naporno od čitanja i ne traži nikakvu drugu aktivnost, te zapravo usmjerava djecu prema pasivnosti koja je obilježena neinteraktivnom upotrebom vremena. Tako ako ste već nakon stotinu puta pregledanih epizoda Spužve Boba Skockanoga ili Jagodice Bobice bili na rubu bacanja DVD-a kroz prozor, sad za to imate i odličan razlog. Valja još napomenuti kako hrvatsko izdanje ove knjige sadrži i dodatno poglavlje napisano posebno u tu svrhu, a tiče se čitanja elektroničkih tekstova. Što reći nego: berete z užitkom.

Katarina Brbora
foto: Moritz Petersen (flickr)