Začitavanje: 'Tri života'

João Tordo, Tri života (Naklada Ljevak, 2012., prevela Petra Petrač)

Još relativno donedavno Iberski smo poluotok ne baš maštovito asocirali s vrućinom, plesom, nogometom i temperamentnim ljudima koji su dovoljno ludi da se upuste u borbu s bikovima. No kao i sve drugo i te su se asocijacije polako počele mijenjati, i to ponajviše zahvaljujući filmovima i knjigama koji u vrijeme današnjih medija više no ikad imaju moć razbijati stereotipe ili čak stvoriti nove.

Prvo smo tako s filmom Faunov labirint otkrili jednu novu, fantastičnu i mračnu Španjolsku čija je priča o djevojčici koja istražuje nadprirodan paralelni svijet nalikovala na nešto što bi palo na pamet Phillipu Pullmanu ili C. S. Lewisu. Sile zla tu su svog pokretača, za razliku od potpuno izmaštane Narnie i Lyrinog malo manje izmišljenog svijeta, pronašle u vrlo stvarnim španjolskim frankovcima, a isti su zlikovci bili jedni od antagonista u romanu Sjena vjetra Carlosa Ruiza Zafóna. I tako umjesto vrućine i vrućih taktova danas sanjarimo o gotičkoj atmosferi Barcelone i njenim jezivim, napuštenim vilama u kojima su nekoć živjele bogate, ali uklete obitelji. Nad glavama nam se poput usuda njiše breme građanskog rata, dubokog unutrašnjeg sukoba koji je utoliko tamniji i tajanstveniji jer se odvio skoro izolirano i usporedno u vrijeme kad su svima živci pucali zbog Hitlera, Staljina i Hladnog rata.

Na tom valu naime jaše i João Tordo, mladi pisac koji svojim romanom Tri života na kartu europskih gotičkih trilera napokon stavlja i Portugal. Njegov je junak bezimeni mladić od dvadeset godina koji se 1981. zapošljava kao tajnik kod bogatog i misterioznog Antónia Millhouse Pascala. Gospodin Pascal živi u bršljanom obraslom ljetnikovcu Quinta do Tempo, na idiličnom imanju kojeg okružuju alentejanska sela i gradići na morskoj obali. S njim živi njegovo troje unuka: Camila, Gustavo i Nina koji preko tjedna borave u internatu, a vikende provode zabavljajući se u vrtu ljetnikovca i potajno bježeći u noćne provode. Tu je i robustni vrtlar Artur, čovjek koji je Pascalova desna ruka u svim njegovim poslovima i s kojim u sporednoj kućici živi naš pripovjedač.

Posao koji ga zaokuplja nije tako bezazlen kao što zvuči. On naručuje i vodi brigu o klijentima Millhouse Pascala koji su doista šarolika skupina: bivši agneti CIA-e, Stasija i KGB-a, pisci, slikari, novinari, politički disidenti ili vođe stranaka. Na imanju se obično pojave rastrojeni i slabi, a s njega odlaze obnovljeni i pomlađeni iznutra. Da stvar bude još zakučastija, Pascalov mladi tajnik s prozora svog sobička primjećuje kako se na imanju noću ponekad pojavljuje silueta grbava čovjeka u plaštu kojemu Artur, uz mnogo svađe i pokoji bubotak, predaje velike vreće.

Prisiljen da ostane na poslu zbog velike neimaštine njegove obitelji, mladić se uskoro zaljubljuje u Pascalovu devetnaestogodišnju unuku Camilu čija je velika strast hodanje po užetu. No zlo se s Quinte do Tempo probija čak i u Lisabon do njegove obitelji. Majka mu odjednom počinje primjećivati kako ih netko prati po gradu, a sestra očajnički traži da se vrati kad im netko provali u kuću i ukrade samo jednu njegovu fotografiju.

João Tordo je pametno u početak svog romana upleo sve one elemente koji neodoljivo privlače čitatelje gotičkih trilera: pripovjedača obilježenog kroničnom melankolijom, idilični i osamljeni ljetnikovac u provinciji, ekscentričnu i disfunkcionalnu obitelj bogataša, pa čak i pojave koje se doimaju nadnaravnima. No njegova će priča nakon nekog vremena s iznenađujućim treskom pasti u stvarnost kakvu svi poznajemo. Istina o Pascalovom poslu i onom što izvodi sa svojim klijentima uplest će u knjigu nimalo glamuroznu ili bajkovitu povijest obavještajnih službi i mračne strane psihologije. Od gotičke bajke u Portugalu odjednom ćemo se naći usred surove velegradske džungle New Yorka koja napokon i na grub način prekida zaluđenost glavnog lika s obitelji Millhouse Pascal.

Prije svega ostalog, Tri života su zaista priča o tri života (ili radije životna razdoblja) i tome kako se prvi od njih bolno usjekao i gotovo posve opustošio sljedeća dva. Priča je to i o prvoj adolescentskoj ljubavi i načinu na koji se stvari ponekad doimaju većima od nas samih, prijeteći da progutaju one slabe zauvijek. Stoga ni ne čudi što su Tri života 2009. godine nagrađena s nagradom José Saramago za autore do 35 godina, a Tordo dodatne bodove dobiva i za jednostavno genijalan citat Douglasa Adamsa na početku: Život se troši na življenje.

Katarina Brbora