Marie NDiaye: Tri snažne žene (prevela Barbara Martinec, Hrvatsko filološko društvo – Disput, Zagreb, 2011.)
Marie NDiaye francuska je književnica, koja je objavila više romana, priča, drama i eseja. Najveći njezin uspjeh predstavlja nagrada Goncourt za Tri snažne žene, a neki ju svrstavaju u 'novi francuski feminizam' zajedno s Marie Darrieussecq i Marie-Claire Blais. No NDiaye u intervjuima naglašava da ona 'nikoga ne zastupa', te da ne voli opće opise sebe i svojih djela.
Djela su joj neobična, i tematski i formalno. Tri snažne žene roman je koji se sastoji od tri relativno odvojene priče. Svaka od njih govori o jednoj ženi i njenim pokušajima da živi život dostojan čovjeka. Prva je Norah, francuska četrdesetogodišnja odvjetnica koja odlazi u posjet ocu u Afriku. Kako je to prvi put da vidi oca od ranog djetinjstva, to će se putovanje pokazati sudbonosnim za njen odnos prema gotovo nepoznatom roditelju, ali i njezinu izgradnju vlastite obitelji. Druga priča pripada Fanti, ženi koja u Senegalu radi kao učiteljica, ali se zbog ljubavi seli s mužem u Francusku. Tamo se njezin život bitno mijenja, jer ne može dobiti posao, a njezin se muž pokazuje kao nesigurna i izgubljena osoba. Treća se žena zove Khady Demba. Njezin život na sjeveru Afrike određen je njezinim položajem u porodici. Kako nema djece, a muž joj iznenada umire, osuđena je na beskrajna ponižavanja muževe rodbine sve dok je ne pošalju u Francusku.
Može se činit čudnim što je roman razlomljen na tri zasebna dijela, ali Tri snažne žene doista su cjelina. Ta je cjelina postignuta drugačije nego u klasičnom romanu; ovdje priče spajaju tema i motivi koji se ponavljaju. U središtu je tema žene koja je pritisnuta životnim okolnostima, a koju bitno određuje odnos s muškarcem: Norah s tiranskim hladnim ocem, Fantu s nesigurnim, djetinjastim mužem, a Khady s izdajničkim ljubavnikom. Tema se varira kroz zaplet svake pojedine priče, da bi ih opet sve povezao motiv ptice. Taj motiv uvodi fantastiku u djelo koje inače poštuje realističku motivaciju, pa bi se moglo govoriti i o nekoj vrsti magijskog realizma kod NDiaye. Norah, naime, vidi oca kao operušanu pticu na grani, ptica stalno prati i napada Fantinog muža Rudya, a Fantina duša se na kraju predstavlja kao ptica koja odlazi.
Tako se priče povezuju temom 'iznutra' i motivom ptice 'izvana', jer su pripovjedno zapravo različite. Prvu i treću priču karakterizira unutarnji monolog Norah i Khady, a u drugoj je sve fokalizirano kroz Fantinog muža Rudya, tako da Fantu upoznajemo samo posredno. Takav način pripovijedanja sugerira sukob slabog Rudya i jake Fante. No ne radi se o nekom crno-bijelom prikazivanju muško-ženskih odnosa, nego o želji da se opiše životna borba u kojoj posve obične žene postaju heroine.
A u tome je upravo bit romana. Ne bi se nikako moglo reći da su Norah, Fanta i Rudy junakinje u klasičnom značenju te riječi. Njihova jakost očituje se u stalnoj borbi da ostvare sebe same. Ne ostvaruju one neke 'velike stvari', no situacije u kojima se nalaze nameću im nekakvo drugačije viđenje njih samih, koje one ne prihvaćaju. U toj se svakodnevnoj borbi da ostanu čovjek sastoji snaga tih žena. To je zanimljiv koncept, jer smatra da se pravo herojstvo dešava isključivo u području pojedine osobe i njezine samoprocjene. Samo ona može znati je li uspjela svoj identitet zadržati i održati, kako to, recimo, čini Khady ponavljajući uporno sama sebi: "To sam ja, Khady Demba".
Khadyina je borba za održanje identiteta izravno izjednačena s borbom za život, pa je njezina priča i kulminacija romana. Iako bez happy enda, njezina je borba dobivena, a mnoge će od nas koje roman čitaju poželjeti sebi takvu snagu duha.
Vesna Solar
foto: Caveman Chuck Coker (flickr)
'Hrvatski antifašistički strip' hvalevrijedan je projekt, velika slikovnica o jednom od najkrvavijih ratova u povijesti čovječanstva.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.