Začitavanje: 'Rulet'

Lada Žigo, Rulet (Sysprint, 2010.)

Godina je 2009. a mjesto događanja Zagreb. Protagonista romana Rulet (Sysprint, 2010.) zatičemo na kognitivno-bihevioralnoj terapiji na Rebru u prilično rastrojenom stanju. Tu je da se izliječi, ili barem to pokuša, od ovisnosti o kockanju. On je Ante Otpisani, ili kako se predstavlja psihijatru: Ante, šest crno; zaboravljeni branitelj čiji je brat za vrijeme rata pobjegao u inozemstvo otkud mu povremeno pošalje svoju milostinju. Umjesto nastavka terapije, Ante se ipak odlučuje na posljednju veliku igru s ruletom: sastavlja plan u kojem će svaki njegov sljedeći korak odabrati kocka. Ako padne broj šest, pronaći će i ubiti bojnika koji mu je naredio da počini ratni zločin, ako padne broj jedanaest ucijenit će svog bivšeg šefa fotografijom na kojoj ga vara žena, ako padne broj dvadeset i pet uplatit će tri penzije domaru koji kocka u istom kasinu s njim …

I tako se zakotrljao kotač koji će Otpisanog odvesti i gdje je očekivao i gdje nije. Priče i susreti se razmataju jedni za drugima: preljubnica Jagoda s inkriminirajuće fotografije otkriva mu istinu o svom braku. Njezin muž ju je počeo prostituirati još dok su bili na fakultetu, a sad je političar u usponu koji želi zataškati prošlost. Propali profesor filozofije, još jedan od očajnika koji svoje noći provodi u kasinu s Antom, groteskan je i faustovski lik koji vodi svojevrstan hotel za propale kockare u Paromlinskoj. Mračno i bijedno prenoćište košta tek deset kuna za noć, a profesoru se može platiti i pričom. Gospođa Tonka, stanovnica istog tog 'hotela', tu je baš zato da ispriča priču svih onih kojima je kocka donijela privremeno olakšanje i zaborav na stvarne životne probleme. Psihički nestabilna i odbačena od svoje obitelji, Tonka je slika i prilika utvare kakve se inače viđaju samo u horor filmovima. No u Antine planove se upliću i krupnije ribe: državni vrh koji pere novac po kockarnicama te korumpirana policija. Jasno je iz svega navedenog da u Ruletu nema ničega lijepoga kao i da se ništa dobro neće dogoditi ni u budućnosti. Iako tako počinje, to nije priča o izlječenju, pa čak ni priča čiji bi 'junak' ikad imao ozbiljne šanse da dobije makar pokoju bitku. No bez obzira na to, zagrebački (polu)svijet kojeg usput imamo priliku upoznati nije bez svog osebujnog šarma: vječni gubitnici, psihički bolesnici, bivše prostitutke, beskućnici, političari u usponu, trošni stanovi i ulice u sitne noćne sate, dovikivanja sa strancima i ispadi na tramvajskim stanicama... Radnja romana se, kako je već spomenuto, odvija u veoma bliskoj prošlosti te je zanimljivo vidjeti kako je sve ono što Žigo opisuje i dalje deprimirajuće aktualno: ulicama u kojima prevladavaju kladionice i pekare nedostaju još samo mjesta za otkup srebra i zlata, a broju nezaposlenih na burzi valja dodati još nekoliko tisuća.

Slabija strana Ruleta svakako bi bilo mjestimično oslanjanje na klišeje koji su već postali opća, a izlizana mjesta kako u suvremenoj hrvatskoj književnosti, tako i u filmu: branitelj koji pati od PTSP-a, obavezan lik porijeklom negdje iz Zagore koji reda živopisne psovke i prijetnje, te pomalo neuvjerljivi dijalozi u kojima se čak i bivše čistačice izražavaju poput profesorica književnosti. S druge strane, ili možda zbog iste te sklonosti Lade Žigo da kroz svoje likove progovori ozbiljno i s namjerom, pojedini su dijelovi teksta vrijedni ne samo čitanja, već i citiranja. Tu je primjerice obračun s mediokritetima u kulturi, nešto o čemu čak i u romanu govori sporedan i ekscentričan profesorov lik kojeg u kasinu malo tko doživljava ozbiljno, a zatim i Antin doživljaj medija kao odraza svega lažnoga u svijetu što se urotilo protiv čovjeka i istine.

Katarina Brbora