Začitavanje: 'Partibrejkers – Srce kuca tu je'

Partibrejkers – Srce kuca tu je (LOM, Beograd, 2011, priredili: Flavio Rigonat, Aleksandra Milosavljević, Zoran Kostić Cane)

Prije dan-dva, dok Vanja objašnjava zašto Niko Kovač pod hitno mora zvati u reprezentaciju onog malog Leona Benka iz Rijeke – a Ana joj proturječi držeći da nije sad vrijeme za nove eksperimente jer odlazak u Brazil visi nam o tankoj niti, u prostorije kluba nahrupi razbarušen gospodin noseći pod miškom knjigu Partibrejkers – Srce kuca tu je. Odmah, onako na prvi pogled, vidjelo se da bi to mogao biti nekakav pravovjerni roker, a ne ljubitelj lijepe književnosti.

Izvolite, rekla je Ana trepćući ubrzano, trebate nekog iz menadžmenta?

Pa da, osokoljen vašim prošlotjednim tekstom o knjizi Rundek, između, donio sam vam monografiju Paribrejkersa. Znate, oni su…

Znam, Ana će, Partibrejkersi su suština rock'n'rolla na ovim prostorima, ali neće ići, žao mi je. Ne možemo iz tjedna u tjedan pisati o glazbi. Nama je ipak književnost pri srcu i duši…

Da vidim tu monografiju, prekinu je Vanja i istrgnu knjigu čovjeku ispod miške, Srce kuca tu je – dobar naslov.

Dobar je raženi kruh, tip zakoluta očima, a ovaj naslov je malo više nego dobar. Dapače, po meni je to jedan od najboljih naslova svih vremena. Kao i pjesma. Kao i sve od Partibrejkersa. Ne znam samo što vi slušate?

Ana: Mi brijemo na The National, a prije toga The Jesus and Mary Chain, takve stvari.

Vanja: Actually, ja volim Partibrejkerse. Sjećam se kao da je bilo danas, prvi put gledala sam ih u Sarajevu 1990., svirali su kao predgrupa Motörheadu.

Roker: Isuse, pa ja sam isto bio na tom koncertu, ali, ali… pa koliko ste mogli imati godina u to vrijeme, šest?

Vanja: Emh, laskavče, ma kojih šest… tako nekaj oko dvanaest-trinaest. Ali, vratimo se na Brejkerse – te 1990. ili ipak 1989., izdali su treći album: 'Sunca sin', 'Zemljotres', 'Ona sve zna'…

Roker: 'Kreni prema meni', 'Hipnotisana gomila', 'Ono što pokušavam' – meni je to isto najjači njihov album.

Nekoliko dugih trenutaka nitko ništa ne kaže.

Ana: Kao što sam već ranije kazala, Partibrejkersi su, nedvojbeno, esencija rock'n'rolla na ovim našim prostorima. Nisu doduše moja šalica čaja, ali mogu razumjeti da netko brije na to.

Roker: Brijanje nije prava riječ.

Ana: Samo sam se poslužila slengom, to je sve.

Vanja (listajući monografiju): Cane i Anton u mladim danima, e to su bila vremena…

Roker: Pa i sad su vremena, rock'n'roll nije stvar prošlosti. Napišite nešto o ovoj knjizi koja slavi trideset godina Partibrejkersa.

Ana: Možda će zvučati grubo, ali ne ispunjavamo muzičke želje, Partibrejkersi nisu književnost.

Roker: To je čista poezija, bejbe, ne sudi o konju kojeg nisi jahala…

Ana: Nisam ti ja nikakva 'bejbe'…

Vanja: Napisat ćemo, Brejkersi su dio naše mladosti, ali i stvar opće kulture.

Ana (odlazeći): Skandalozno!

Partibrejkersi su rođeni 1982. u Beogradu. Još uvijek sviraju nesmanjenom žestinom.

Cane u jednom intervjuu: "Nedavno mi je, posle nastupa u Sarajevu, prišao Đus, predstavio se i rekao da mora nešto da mi pokaže. Kad je krenuo da se skida, pomislio sam: neće valjda ovde da mi pokaže tetovažu Ratka Mladića ili nešto slično? Kada sam video da je na ramenu istetovirao Koju, Milana i mene iz mlađih dana i saslušao njegovu priču, zanemeo sam i zapitao se: Zašto Đusi? I šta sad dalje? Šta da radim s tolikom količinom ljubavi i poštovanja? Nikad mi se nije desilo, niti sam očekivao išta slično. Nespremnost da odmah otvoreno primimo takvu ljubav najviše govori o nama samima."

F.B.