Začitavanje: 'Najbolje što se može dogoditi...'

Pablo Tusset, Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu (Naklada MD, 2004., preveli Tihomir Pištelek i Luisa Fernanda Garrido Ramos)

"Najbolje što se može dogoditi jednom kroasanu" rečenica je kojom započinje triler prvijenac španjolskog pisca Pabla Tusseta kojim je oduševio publiku i kritičare. Protagonist Pablo, ako je suditi po opisima iz knjige, osim imenom i fizički je prilično sličan svome tvorcu.

Pablo Miralles sin je jednog od najbogatijih ljudi u Španjolskoj i mlađi brat uzornog Sebastiana kojeg od milja zove The First, a ponekad i Predivni brat. Pablo živi sam u ušljivom stanu, među hrpama neoprane odjeće, ovisnik je o lakim drogama, a najviše voli izlaziti u lokalni birc i chatati s članovima svoje filozofske grupe.

Sebastian pak živi u elitnom stanu mondene četvrti sa ženom i dvoje djece, vodi obiteljsku mega tvrtku, svaki dan posjećuje teretanu te vozi neki ultra moderan, skup i brz automobil.

Pošto obitelj Miralles, između ostalog, posluje i s nekretninama, Sebastian jednog petka zaduži Pabla da istraži tajanstvenu staru vilu u ulici Jaume Guillamet na broju 15. Međutim, istraga nije napredovala dalje od jednog dana (u kojem ionako više svjedočimo o Pablovim životnim navikama tj. onome što radi kad kapne neka pinka) a Predivni brat nestaje netragom s lica zemlje, skupa sa svojom seksi tajnicom Lali. Osim toga, netko se u crvenoj Corsi zaletio i na njihova gospodina oca i slomio mu nogu.

Sve to, na Pablovu žalost, znači da će morati imati posla s vlastitom obitelji što pak znači opetovano slušanje istih prigovora oko odlaska na dijetu, ženidbe, triježnjena i svih drugih oblika pristojna i ugledna života. No kako krv nije voda, Pablo se baca u potragu za Sebastianom, a misterij oko kuće na broju 15 zgušnjava. Naravno, ipak ne toliko da Pablo ne bi mogao na račun bratove kartice obilaziti skupe restorane, nabrijavati njegov auto po barcelonskim cestama i kupiti si zalihe šita za sljedećih par mjeseci.

Po svemu napisanome da se zaključiti kako Tussetov triler nije uobičajeno žanrovsko štivo već više neki miš-maš koji je autoru dao slobodu da ispuca sve dobre fore koje zna. Na njegovu sreću, fore su mu zaiste dobre, bilo da se radi o fobičnom opisu djece koju Pablo susreće,  scenama borbe u kojima sebe naziva 'dvjesto kila leteće svinjetine' ili uopće razmišljanjima o svakodnevnim stvarima poput tuširanja, mode, brkova, hrane i odlazaka na WC.

Sve je to jasno jer Pablo je rođeni filozof i globetrotter koji je svojevremeno proputovao svijet u potrazi za čovjekom ili smislom života, a dobra je vijest da se s tog putovanja zaista i vratio siguran u ono što želi, što mu je bizarnim tijekom događaja u romanu spasilo život.

Naime, kako kod Pabla Tusseta ništa nije uobičajeno ili predvidljivo tako ni neprijatelj iz ulice Jaume Guillamet nije ni serijski ubojica ni običan otmičar ni ruski špijun ni pošteni mafijaš pa čak ni američki agent već organizacija puno starija, puno ekskluzivnija i puno čudnija od svega navedenog. A to je sve napisano prije današnje masovne pomame za tajnim društvima i samo tri godine nakon Kubrickovih Očiju širom zatvorenih čiji se odjek prepoznaje u Pablovoj šetnji kroz perverzije i dekadenciju kolosalne javne kuću Jenny G.

Svakako je zanimljivo i to da je iste godine Zafon napisao Sjenu vjetra, roman koji je 'stvorio' dijametralno suprotnu Barcelonu od ove Tussetove, no ipak s dovoljno dodirnih točaka da prepoznamo grad i njegove uvijek i svugdje podjednako šarolike stanovnike.

Katarina Brbora
Foto: Eyes Wide Shut, r: Stanley Kubrick