Začitavanje: 'Mrtve djevojke iz Mississippija'

Tom Franklin, Mrtve djevojke iz Mississippija (Znanje, 2013, preveo Damir Biličić)

Mrtve djevojke iz Mississippija jedan su od onih romana koji zasluženo na naslovnici nose natpis 'bestseler New York Timesa' (pogledajte samo naslovnice većine prevedenih romana kod nas: mahom u zaglavlju imaju ovaj ili natpis 'svjetski bestseler' što često ispadne više razlogom za zabrinutost negoli dobra reklama).

Radnja je smještena na mnogima omiljeni američki jug koji je u većini slučajeva jamac dobre priče bilo da se radi o filmu, seriji ili knjizi. Nekako, sve je uvijek zabavnije, čudnije i tužnije u državama bivše američke konfederacije a slično je i s romanom Toma Franklina koji nas vodi u maleni gradić Amos gdje se posljednji strašni zločin dogodio prije dvadesetak godina kad je nestala lijepa tinejdžerica Cindy Walker. Cindy je otišla na spoj u otvoreno kino s povučenim i mirnim Larryjem Ottom i više se nikad nije vratila kući. Iako nisu pronađeni nikakvi dokazi da je Larry naudio djevojci, otad većina njegovih sumještana vjeruje kako ju je Larry silovao, ubio i izvukao se s tim. Sad, desetljećima poslije, nestaje još jedna djevojka, Tina Rutherford, devetnaestogodišnja studentica i kćer lokalnog bogataša, a netko je ubio i sitnog dilera drogom te pokušao upokojiti i izopćenog i usamljenog Larryja Otta. Da sve bude još malo zanimljivije, predstavnik zakona u Amosu je crnac Silas Jonas, nekadašnji (i jedini) Larryjev prijatelj iz srednje škole.

Tom Franklin slika život u malom južnjačkom gradiću onakvim kakav jest: njegovi protagonisti jedu premasne hamburgere u lokalnim zalogajnicama koje drže debele crnkinje ili uzimaju take-out iz KFC-a i sličnih fast food lanaca, u gradu postoji kvart prikolica i montažnih kućica u kojima žive siromašni bijelci dovoljno bogati da si ipak kupe go cart, a tračevi se šire poput požara. U takvom okruženju život Larryja Otta je pravi pakao, iako ni njegovo djetinjstvo nije bilo baš pjesma. Odrastanje uz predominatnog oca i prenježnu majku od Larryja je napravilo povučenog i sportu nesklonog dječaka koji obožava čitati horore i SF – sve ono što mala i mačistička sredina smatra slabošću i neuspjehom.

Ipak, jedino prijateljstvo koje je uspio sklopiti je ono sa crnim dječakom Silasom Jonesom koji se s majkom doselio u staru šumsku kolibu njegova oca. No kako će vrijeme pokazati i to je prijateljstvo nastalo u sjeni neugodnih obiteljskih drama koje su se dogodile tik prije no što su oba dječaka rođena.

Kao što se da zaključiti iz svega napisanog, u Mrtvim djevojkama iz Mississippija najmanje se radi o mrtvim djevojakama i serijskim ubojicama koji vrebaju u močvari (jer koji grad na Jugu nema svoju obližnju močvaru?). Priča je to o dvojici muškaraca i malom gradiću i jednom prošlom vremenu koje, kako to obično biva, i danas snažno oblikuje sadašnjost. Rasizam i segregacija, obiteljski odnosi obojeni neupitnom patrijahalnošću, praznovjerna i uskogrudna sredina ono su o čemu ćete čitati u ovoj knjizi. Umjesto zapetljanih igara detekcije koje su svedene na minimum, doznat ćete izbliza kako je bilo odrastati crnom dječaku samohrane majke u Americi čije je prokletstvo bila njezina iznimna ljepota. Doznat ćemo i kako je bilo odrastati bijelom dječaku koji je imao dom, oba roditelja i zimski kaput, ali ne i prijatelje, razumijevanje i popularnost.

Tom Franklin ipak ne dosađuje prevelikom psihologizacijom likova, već opušteno dozvoljava da njihova svakodnevnica i njihova sjećanja pričaju za njih. Standardne klišeje žanra također izbjegava uvodeći pravog ubojicu Tine Rutherford u priču još dok je bio dijete, u sporednoj anegdoti koju je doživio već odrasli Larry, snažno insinuirajući da su upravo lokalne horor legende o Larryju inspirirale njegov budući zločin, ako ne čak i pomogle u stvaranju njegove bolesne opsesije. Ipak, da sve ne bude tako opskurno i teško, Franklin svojim likovima poklanja završnicu pune nade i iskupljenja, vraćajući onu potrebnu dozu optimizma na bremeniti američki jug.

Katarina Brbora
Foto: Dorothy (flickr)