Začitavanje: 'Majstor od rezanaca'

Deng Xiaoping

Djed kineskog pisca Ma Jiana (1953.), zemljoposjednik, bio je znani poznavatelj čajeva. Kad je uhićen na početku Kulturne revolucije, vlasti su smatrale prikladnim da ga se ubije žeđu. Strahovi i progoni nisu zaobišli ni Jiana koji je postao disidentom objavivši Isplazi jezik, zbirku priča s Tibeta.

Nakon Maove smrti uslijedile su u Kini reforme Denga Xiaopinga i politika 'otvorenih vrata'. Partija je još uvijek imala sve pod kontrolom, a utjecaji sa Zapada podizali su apetite siromašnih građana. Jianovi likovi iz romana Meštar od rezanaca (AGM, 2009.) žrtve su Kine devedesetih – častohlepni, beznadni, nesigurni. Profesionalni davatelj krvi zvan Vlazerim svoj je nadimak dobio po junaku albanskog propagandnog filma kojeg je gledao u ruralnom logoru za preodgoj, gdje je završio nakon Revolucije. Tvornice mu plaćaju da daje krv mjesto njihovih radnika, od čega vrlo dobro živi, a sam je osnovao i agenciju za novačenje budućih profesionalaca za davanje krvi. Sheng, Vlazerimov prijatelj iz logoraških dana, profesionalni je pisac od kojeg Partija naručuje roman inspiriran nesebičnim vojnikom Narodnooslobodilačke vojske Lei Fengom. Shengov je zadatak pronaći suvremenu inačicu nesebičnog druga koji se žrtvuje za kolektiv.

Tijekom večere, koju je Vlazerim donio svojem gotovo izgladnjelom prijatelju opčinjenom mirisom riblje juhe izvana, Sheng pripovijeda priče iz svakodnevice. Ljudi koje poznaje ne odgovaraju baš suvremenoj inkarnaciji Lei Fenga, ali on želi ispričati njihove priče, iako ga one neće obesmrtiti u Velikom leksikonu kineskih pisaca. Idealist Sheng i pragmatičar Vlazerim komentiraju priče kojih su i sami ponekad dio, a roman je zbirka labavo povezanih priča, koje jedna uz drugu klize poput rezanaca u juhi.

A rezanci su začinjeni crnim humorom i groteskom. Stara peć za glinu iz likovne akademije mladom je poduzetniku poslužila kao ključni dio privatnog krematorija gdje se mrtvace spaljuje uz pratnju pop ili klasične glazbe. Nesretna glumica odluči se pred publikom prepustiti smrti u čeljustima tigra, dok u jednom drugom pripovjednom rukavcu pratimo njenog dečka slikara i njegovog psa koji govori. Književni urednik u sjeni dominantne žene, spisateljice, ostavaruje disfunkcionalnu vezu s tekstilnom radnicom. Mlada djevojka ne može se nositi s pozornošću koju njene omašne grudi izazivaju na novom radnom mjestu, pa bježi u provinciju.

Često namjerno plošnim likovima upravlja okrutno društvo, obilježeno uvozom ideja i proizvoda sa Zapada, koje istovremeno i obožava i od njih se ograđuje. Crni humor i apsurd podsjetit će čitatelje možda na Kunderu, na kojeg se Jian izravno referira na par mjesta u knjizi, a neizbježne su i usporedbe s Gogoljem i Kafkom. Jianovi su likovi pripovjedački vješto povezana zajednica grotesknih likova koji žive u svijetu nadrealne farse, gdje je nada rijetka poput zapadnjačkog sapuna. Za razliko od nedavno izašle zbirke Tisuću godina molitvi Yiyun Li (Vuković & Runjić, 2009.) Kina je u Meštru obojana manje sjetom, a više apsurdom. Potvrdu vjerodostojnosti Jianove Kine, gledane iz Londona, gdje pisac dulje vremena živi, dao je i kineski nobelovac Gao Xingjian, proglasivši ga "jednim od najvažnijih i najhrabrijih glasova kineske književnosti".

Srđan Laterza
foto: the queen of subtle (flickr)