Začitavanje: 'Lajka'

"Rad sa životinjama uzrok je patnje svima nama. Ponašamo se prema njima kao prema bebama koje ne mogu govoriti. Kako vrijeme prolazi, sve više mi je žao zbog svega. Iz misije nismo saznali dovoljno da bismo opravdali gubitak tog psa.“

(Oleg Georgijevič Gazenko, 1998.)

Ljudi koji ne vole životinje, oni koji nikad nisu imali kućnog ljubimca i svi oni koji o životinjama razmišljaju isključivo kao o kakvom slasnom odresku s prilogom teško mogu razumjeti one koji životinje vole i brinu o njima. Još manje će razumjeti kad netko na smrt mačke ili psa reagira kao da mu je umro član obitelji, a zvučat će im kao svetogrđe kad čuju da ljudi na svoje životinje i gledaju kao na članove obitelji.

Dr. Gazenko radio je sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća u IMBP-u (Institut avijacijske medicine) gdje je bio zadužen za pse iz tajnog eksperimentalnog znanstvenog programa čiji je cilj bio raketnim vertikalnim letom poslati životinju u gornje slojeve atmosfere. Bio je to težak i emocionalno iscrpljujući posao od kojega se čovjek teško mogao distancirati. Nekoliko desetljeća kasnije, kad više nije bilo ni moćnog SSSR-a, ni one sulude utrke koje su USA i SSSR vodili u 'osvajanju svemira', Gazenko je mirne duše, kao direktan sudionik događaja, konačno mogao potvrditi da sve skupa nije vrijedilo gubitka kujice Lajke (Kudrjavka).

Lajka (Fibra, 2011, prijevod – Tamara Jambrišak Lopac) Nicka Abadzisa dobitnika Eisnera (Best Teen Graphic Novel), majstorski je ispričana priča zasnovana na povijesnim događajima lansiranja Sputnika 2, 3.11.1957. godine. Uz nesvakidašnje dirljivu pripovijest o Lajki, kujici koja je unaprijed bila osuđena na smrt jer nije ni bilo modula za vraćanje i prizemljenje, Abadzis vješto isprepleće priču o laboratorijskoj tehničarki Jeleni, posljednjem ljudskom biću prema kojoj je Lajka osjećala privrženost i veliko povjerenje, i inženjeru Koroljovu.

Sergej Pavlovič Koroljov (1906.-1966.), bivši politički zatvorenik, dobio je drugu priliku u životu i, prigrlivši je objeručke, uskoro dogurao do jednog od ključnih stratega sovjetskog svemirskog programa. Dana 4.10.1957. lansiran je Sputnik 1, prvi umjetni satelit u svemiru, što je bila svjetska senzacija. Jasno, Amerikanci su ovo doživjeli kao težak udarac i dokaz da su, barem na ovom području, daleko iza mrskih im Sovjeta.

No, umjesto da uživa u trijumfu, Nikita Hruščov, premijer i generalni tajnik KP SSSR, htio je pod hitno, u roku od samo mjesec dana, zadati još jedan udarac Eisenhoweru, udarac od kojeg se, vjerovao je, Amerikanci neće oporaviti. Pozvao je sebi inženjera Koroljova i naredio lansiranje Sputnjika 2 za točno mjesec dana. No, ni to nije bilo dovoljno, tražio se način da se nadmaši Sputnjik 1 i tako je Koroljov predložio slanje 'nekog biološkog organizma'.

Tek udomljena kujica Kudrjavka uskoro je završila na ulici gdje je nakon niza neuspješnih pokušaja ulove šinteri. Odatle će je uzeti na Institut avijacijske medicine gdje su uvijek trebali pse za svoje programe. Sve ostalo je tužna povijest.

Sputnjik 2 lansiran je na vrijeme, ali umjesto novog trijumfa sa svih strana svijeta stizale su oštre reakcije na činjenicu da su Lajku svjesno poslali u sigurnu smrt. Službena sovjetska verzija priče govorila je o tome da je Lajka živjela puna četiri dana u orbiti. Prava istina glasi – od stresa i pregrijavanja kapsule smrt je nastupila u roku od pet sati.

Kao što je njena sudbina slomila srca mnogih koji su radili s njom u IMBP-u i svih koji su čuli za njenu smrt tog studenog 1957. i Lajka Nicka Abadzisa priča je koja će vam polako, ali sigurno, od stranice do stranice, i danas – 55 godina poslije, na kraju slomiti srce.

F.B.
foto: Steve Wyshy (flickr)