Začitavanje: 'Juha za slomljena srca'

Ako navratite na kakav goth koncert u Močvari ili na neko slično mjesto, te tamo zateknete tipa u potkošulji 'Bruce Willis' sa zlatnim lancem oko vrata na kojem piše: 'Isus je moj spasitelj', koji uz to priča na mješavini istočno-hercegovačkog narječja i lokalne, brdske, varijante razumljive samo njemu, pomislit ćete da nešto s njim nije u redu. Ili barem s mjestom na kojem se nalazi. Ili sa svime time u isto vrijeme. Takve likove, ako već ne uživo, bez problema možemo susresti u malom mjestu nazvanom Palomar – mjestu u kojem su "muškarci muškarci, a žene moraju imati smisao za humor."

Na ulicama Palomara nalazimo sve one odbačane duše koje srećemo u gradićima uz cestu koje čak i vrag rijetko posjećuje jer su mu predaleko. No premda su izgubljeni, iako oni možda za sebe to i ne bi rekli, ništa ih ne sprječava da vode normalan život. Uvjetno rečeno, dakako. Seoske razmirice koje nastaju kad u selo dođe nova frizerka i primalja, odrastanje popraćeno nemilosrdnim dječjim ratovima, prvi izlazak u veliki, dekadentni grad, koji za ljude ovoga tipa niti ne mari već ih utapa u buci i gužvi...

Ako ste pomislili kako je riječ o još jednom romanu Daniele Steel morati ćemo vas razočarati. Pred vama se nalazi samo nekoliko scena iz stripa – stripa koji nema svoje superjunake u šarenim kostimima, stripa koji se ne razbacuje velikim riječima poput 'pravda', 'dužnost', 'dobro' i 'zlo'. Nalazite se pred stripom za kojega su takvi postupci odveć infantilni, a da bi se na njih obazirao te ih stoga niti ne koristi.

Umjesto junaka, imamo junake. Umjesto naglašene anatomije i epskih bitaka, imamo svakodnevnicu i apstrakciju. Hernandezovi su likovi lepršavi, te se u trenutku mogu transformirati u nešto drugo, te umjesto konkretnih likova postati kakav simbol koji će vas podsjetiti na zaboravljeno djetinjstvo. Tko uopće čita takve stripove? Odgovor je očit – luđaci, entuzijasti i sanjari.

Palomar je mješavina stilova koja u sjećanje priziva Marquezov Macondo i Tomićeva sela na relaciji Trilj – Imotski. Bilo da pristajemo uz magijski realizam ili krutu stvarnost svakidašnjice, Palomar će nam ponuditi autentičnu sliku zaboravljenih likova s granice između dva svijeta – onoga stvarnoga, na kojega se više ni ne osvrćemo i onoga zaboravljenog, kojega se još samo možemo prisjećati. Osamdesetih godina dvadesetog stoljeća izlazi časopis Love & Rockets kojega će idućih petnaestak godina kreirati braća Jaime i Gilbert Hernandez. Ono što će se naći na crno-bijelim stranicama ovoga časopisa ući će u antologiju nezavisnoga stripa i među ikone underground kulture. Na svojim su stranicama braća Hernandez udahnula život mirijadi živopisnih likova, kakve smo možda gledali u sapunicama poslije podnevnog dnevnika, no koji su se preobrazili u nešto više. Od krutih stereotipova postali su likovi golemog, nezavršenog romana, kojeg više ne možemo promatrati šablonski, nezainteresirano. Možemo ga samo čitati - uvijek ispočetka i uvijek na drugi način.

Hrvatsko je strip tržište u posljednjih nekoliko godina doživjelo pravi boom. Izdanja je sve više, a kvaliteta je sve veća. Platežna se mož kupaca nije značajno povećala, no oko stripova izrasla je kritična masa fanova koji kupuju, čitaju i govore o novim izdanjima te na taj način pridonose razvoju kako tržišta, tako i strip scene u Hrvata. U moru izdanja svatko će naći nešto za sebe, bilo da je fan Bonellija, američke ili francusko-belgijske škole, bilo da traži opskurne kreacije proizašle iz bolesnih ljudskih umova. Što god vi tražili, neospornom ostaje činjenica kako je 'Juha za slomljena srca' (Fibra) jedan od najboljih stripova koji je ugledao svjetlo dana u hrvatskom prijevodu i kojega nipošto ne bi trebalo propustiti.

Preview možete pronaći na stranicama izdavača: www.fibra.hr

Matko Vladanović