Začitavanje: 'Grad lopova'

Već neko vrijeme svjedočimo trendu lake književnosti s kioska i iz supermarketa oko koje se lome koplja. Dok neki u njoj vide smrt kvalitetne književnosti i hrvatskog nakladništva uopće, drugi smatraju kako je ipak pozitivna stvar moći kupiti knjigu za dvadeset ili trideset kuna, pa čak i ako je ta knjiga ono što se uobičajeno kvalificira kao trash.

Prvak među izdavačima tih mekoukoričenih pustolovina, ljubića, trilera i kako ih publika voli zvati 'vampira i vukova' izdavačka je kuća Znanje koja je donedavno bila u vlasništvu koncerna Agrokor i koja je osim vlastitih izdanja u biblioteci Knjiga dostupna svima izdavala i hitove drugih kuća poput Algoritma, Frakture, Naklade Ljevak itd. Tako se za dvadeset kuna mogao kupiti primjerice moderni klasik, Parfem Patricka Süskinda ili Sofijin svijet Josteina Gaardera, ali i ne tako davno aktualna Nevjernica Ayaan Hirsi Ali i Gonič zmajeva Khaleda Hosseinija.

No, probirući tako među lascivnim kronikama obitelji Borgia, aferama Henrika VIII., usamljenim srcima i psima, te skandaloznim okladama naići ćete na i na sva usta hvaljeni Grad lopova Davida Benioffa (Znanje, 2010.). Za početak,  Dapače, povlače se paralele s pikarskim romanom Marka Twaina iako je Benioff očito holivudski iskoristio svu komercijalnost toga žanra i time Grad lopova doveo u poziciju balansiranja na rubu visoke i zabavne/jeftine književnosti. Njegov protagonist je ni više ni manje nego njegov vlastiti djed, Lev Beniov, koji mu je svoju priču navodno ispričao u jednoj prilici a koja se odvijala za vrijeme opsade Petrograda u Drugom svjetskom ratu.

Lev, koji sad pripovijeda u prvom licu, je sedamnaestogodišnjak kakvim vrve mnogi romani: nikad nije imao djevojku, nesretno je zaljubljen u svoju susjedu Veru s petog kata i misli kako je strašno cool što na krovu svoje zgrade s prijateljima sudjeluje u protuzračnoj obrani grada. Stjecajem okolonosti nađe se u zloglasnom zatvoru Kresty gdje upoznaje Kolju, drugog protagonista romana. Naravno, Kolja je pravi lik izašao ispod holivudskog čekića i sve je ono što Lev nije, a potrebito je komercijalnom uspjehu romana: arijski zgodan i lijep, šarmantan, duhovit, načitan i hrabar. Žene ga obožavaju, a muškarci mu kimaju s odobravanjem što ide toliko daleko da mu se dive čak i nacisti s kojima će imati posla u budućnosti. No da bi se Lev i Kolja dokopali oduzete im slobode moraju za pukovnika Grečka pronaći tucet jaja namijenjenih za svadbenu tortu njegove prekrasne kćeri. Uz to treba uzeti u obzir kako im je zadatak povjeren u vrijeme kad se u gradu jede škrobno ljepilo od raskuhanih knjiga, a iza ugla vrebaju pravi pravcati kanibali.

Iz svega napisanog jasno je da Grad lopova sigurno nije remek djelo niti prvo među takvima koje se uhvatilo u koštac s opsadom Petrograda ili stanja svijesti njegovih građana u trenutku kad su moral i nadanje udarili o dno. Ipak, u svoj toj strci koju je Benioff naprtio na leđa svojih junaka može se bez greške iščitati crna kronika grada, Neva kojom plutaju leševi dok se na njenom zaleđenom dijelu kliže NKVD-ovska lijepo uhranjena kćer, nestanak Levovog oca čija ga je poezija stajala glave kao i prinudno odrastanje samoga Leva koji će se na njihovom kratkom putovanju okolicom susresti sa svirepostima kojih nije bilo čak ni u gradu.

Moglo bi se reći kako je Benioff mnoge mučne teme obradio na frajerski, američki način i da čak nije ni prvi kojemu je takvo što palo na pamet. Sjetimo se samo Dvanaest stolica Iljfa i Petrofa koji su na dosta prpošan način ismijavali nedostatke sovjetskog društva i one mračnije strane ljudske prirode. Možda im nedostaje Benioffovog holivudskog scenarističkog iskustva, ali to ionako nije poanta. Poanta je da se za dvadeset kuna možete dočepati pametne, zabavne knjige s velikim obratom na kraju i da više nitko nema ispriku za nečitanje istih.

Katarina Brbora