Začitavanje: 'Gil Jourdan'

U nizu integrala koje je zagrebački Bookglobe izbacio na tržište prije pola godine, našao se i rad Mauricea Tillieuxa – Gil Jourdan. Moglo bi se očekivati kako će strip o inteligentnom odvjetniku bez novca koji se uz pomoć preobraćenog kriminalca, mudre tajnice i šeprtljavog detektiva bori protv kriminala (za sreću, zdravlje i javni moral francuske nacije) biti uglavnom nezanimljiv. Uza sve testosteronom opterećene akcijske junake čija zadaća nalikuje onoj Jordanovoj, suhonjavi dečko iz Pariza (ili nekog drugog grada) nije imao nikakve šanse. No, Jordana je izvukao Tilliuexov stvaralački dar koji je i u najbanalnijim situacijama iz trećerazrednih kriminalističkih filmova vidio savršenu građu u koju se može unijeti dašak osobitosti i specifičnog, pomalo suludog humora.

Hrvatsko integralno izdanje unutar svojih korica donosi tri cjelovita albuma i dvije kratke priče, koji kronološki poredani ocrtavaju početak Jourdanove borbe protiv internacionalne mafije i sličnih zlikovaca. U vrlo kratkim crtama, na standardnom albumskom formatu od 48 stranica, Tilleux uspijeva iznijeti dopadljiv svijet prepun detalja, malih gegova i skrivenih šala –  njegov Jordan na neki način postaje posveta noir filmovima francuskog novog vala (za razliku od njih ispričana u boji), no pri tom ne zapada u hrpu nerazumljivih intertekstualnih citata koje mogu razumjeti samo posvećeni.

Moglo bi se prigovoriti kako su likovi odveć klišeizirani, kako je lik imbecilnog kapetana (na francuskom Crouton) pretjeran i neuvjerljiv, a Jourdanov lik bez mana karikatura klasičnog heroja kakvih smo se nagledali u nizu drugih stripova. Svi se ti prigovori odbacuju pojavljivanjem simpatičnih, blago neurotičnih likova – bivšeg provalnika Libellulea i tajnice Mudrice koji iskaču iz žanra i čija karakterizacija nije samo skup standardiziranih motiva. Ne događa se prvi put da neki serijal nose njegovi sporedni likovi. 

Sve nevolje s francuskim geg-stripovima počinju s jezikom. U slučaju nedovoljnog poznavanja izvornog (i domaćeg) jezika, prevoditelj će počiniti niz pogrešaka koje će, u najmanju ruku, ubiti čitavu draž nekog stripa. Valja reći kako je Vlatka Briški odradila odličan posao, a njen je Jourdan ispunjen duhovitim doskočicama, dvosmislenim frazama i lakoćom pripovijedanja.

Ako ste se zasitili mučnih i sumornih grafičkih novela, ozbiljnih stripova teških tematika čijem se sadržaju uglavnom mora pristupiti sa dužnim strahopoštovanjem, tada je Gil Jourdan pravi strip za vas. One starije podsjetit će na Natachu, Spiroua, Martina Milana – na zlatno doba francuskog stripa, a one mlađe uvest će u šareni pripovijedni svijet koji se, svojoj naivnosti unatoč, uspijeva odhrvati poluinteligentnim scenarijima na kakve sve češće nailazimo u nekim popularnijim, industrijskim stripovima. Čitati, smijati se, uživati. Ponoviti po potrebi.

Matko Vladanović